Ante Čačić (68) sjeo je na Dinamovu klupu 24. travnja. Prije toga Dinamo je s porazom na Poljudu doveo u pitanje osvajanje naslova prvaka, što je maksimirski primarni cilj svake sezone. A u atmosferi nervoze i straha na klupi je sjeo uvijek smireni i samouvjereni Ante Čačić. Iskusni trener mirno je potom Modre doveo do naslova, a do sada je u 13 utakmica upisao 10 pobjeda i tri remija, uz 32:12 gol-razliku. Čačić osvaja 2,54 boda po utakmici što je daleko najbolji prosjek koji je uopće imao u trenerskoj karijeri. A svejedno ga mediji razapinju, a maksimirske tribine zvižde...
Dinamo na startu ove sezone doista ne izgleda uvjerljivo kako su se navijači nadali. Međutim, Dinamo niže sjajne rezultate. U Europi je slavio u tri od četiri utakmice, jednu je remizirao. Isti učinak ima i u prvenstvu. U Europi je dva puta pobijedio Ludogorec, koji je po svim nogometnim parametrima bolja momčad nego što je to bio Šerif kada je prošlog ljeta u dvije utakmice lakoćom nadigrao Dinamo. Šerif je na Transfermarktu prošlog ljeta vrijedio 10 milijuna eura, Ludogorec u ovom trenutku vrijedi - 28,825 milijuna. Prošlog ljeta nitko nije Damira Krznara - što toplo pozdravljam - razapinjao na križ nakon Šerifa, Ante Čačić se ne skida s njega iako uredno pobjeđuje.
Dinamo je sinoć protiv Ludogoreca odigrao sjajnih 45 minuta, najavivši da je Čačić pronašao igru kakvu je kroz pripreme tražio. Da, Čačić je to ‘razbio‘ s tri izmjene u poluvremenu, ali nije ih napravio zato što je pao s neba. Mišić i Ristovski imali su žute kartone, a Čačić je kao i svi mi vidio da sudac neuobičajenom lakoćom vadi kartone. Zašto riskirati da netko dobije drugi, a imaš 3:1, ili ukupno 5:2? I još igrača više. Izvadio je i Martina Baturinu koji je do njegovog dolaska u klub bio na marginama, a sada mu je jedan od ključnih igrača. Baturina gori od želje za dokazivanjem, ne zna još igrati na rutinu, puno se troši, a u subotu ga Čačić treba za Hajduk, već tri dana kasnije za Bodo/Glimt.
Sve su te zamjene imale svoju logiku, ali nogomet je još jednom pokazao koliko može biti - nepredvidljiv. Umjesto rutinski odrađenog drugog poluvremena, Bugari su iz ničega zaradili 11-erac i Dinamo je potpuno nepotrebno ušao u nervozu i loš ritam. Ne zato što je Čačić uveo "krive" igrače, nego zato što ovaj Dinamo očito još uvijek ima određenog problema sa samopouzdanjem. Što je malo čudno za momčad koja već godinama odlično igra u Europi, ali izgleda da je tako.
Čačić nema samo rezultat, Čačić paralelno s njim afirmira Dinamove igrače. Baturinu smo već spomenuli, od igrača s margina svlačionice, do standardne "desetke". Dario Špikić bio je u sličnom statusu, sada je prepun brzine, energije i igra sjajno. S njim na terenu Dinamo ima i brzinu i svježinu. Čačić vraća i stopera Perića, koji je zbog ozljede bio aut skoro dvije sezone. Vraća i Boška Šutala nakon ozljede trbušnog zida, ali i činjenice da je u Italiji prosjedio na klupi pune tri sezone. Kad smo već kod Šutala, svi zajedno zanemaruje činjenicu da DInamo cijelo vrijeme igra bez Josipa Šutala, stopera vrijednog 15 milijuna eura. I standardnog reprezentativca Hrvatske.
Čačić nema problema staviti na klupu Petkovića i Ivanušeca, dvije velike zvijezde Dinama. Zato što na njihovoj poziciji u ovom trenutku ima boljih. To su Drmić, Baturina i Špkić. Na klupi je i Bočkaj, ne zato što ga Čačić ne voli nego zato što je Ljubičić na toj poziciji - bolji. Premda je u stvarnosti veznjak. I Bočkaj je taj koji se mora pitati kako je to moguće? Ima sjajnu lijevu nogu, ima sjajne asistencije, ali Bočkaj je bek, što znači da su mu primarne obaveze obrambene. A njih očito Ljubičić bolje ispunjava.
Čačiću ne pada na pamet odgađati utakmice. Zašto što se ne boji, jer zna kakve igrače ima na raspolaganju. I ne želi ih dovesti do toga da nemaju ritam utakmica u nogama, pa da budu neiskoristivi u trenutku kad će ih morati uvesti zbog kartona, ozljeda ili umora standardnih igrača. Krznar i Kopić prošle sezone to nisu imali hrabrosti raditi u mjeri u kojoj to radi Čačić. Jer su bili nesigurni. A Čačić nije briga što su pred njima Hajduk, pa Bodo, pa Osijek pa opet Bodo. Njega suparnici ne zanimaju, zanima ga samo da provede ono što kao trener misli da treba provesti.
Zato je teško razumjeti zvižduke upućene i Čačiću i igračima. U srpnju i kolovozu jedino je važno upisivati bodove i prolaziti europske stepenice. Čačić sve to ima, a u forsiranju mladih igrača - što u Maksimiru nismo vidjeli u posljednje tri godine - ima dodatni bonus. Bez obzira na to što igre Dinama nisu na razini kakvu bi navijači htjeli.
I zato je zaslužio malo više poštovanja...