Ante Čačić se konačno smješka. Onako malo samozatajno, ne sa širokim osmjehom, ali nikad nije niti bio takav tip. Ali kao da mu je nakon Hajduka pao veliki teret s leđa. Jer dogodilo se upravo ono o čemu je govorio...
- Obistinilo se ono što sam stalno govorio, rotacije će na kraju donijeti igru i rezultat.
Da, bilo je mnogo kritika javnosti na njegovu trenersku priču u plavom domu, zamjeralo mu se da previše rotira igrače, da nema standardiziranu momčad, da luta, da povlači neobične poteze. Konačno, pa i vaš izvjestitelj je ponekad pisao o tome, nema se tu što skrivati. Ali imao je on svoju ‘Antepediju‘ slobodnog trenerskog sadržaja, ali koju je za razliku od Wikipedije uređivao isključivo on. Nikad nije odstupio od svoje filozofije, jer on je takav, tvrdoglav, ponekad ‘ludo‘ hrabar kao recimo kad na subotnjem derbiju kad na klupu posjedne Mislava Oršića. A uz njega posjedne najveće pojačanje Josipa Drmića. Ili kad ubaci u igru već ‘otpisanog‘ Amera Gojaka koju mu vrati pogotkom, ili kad Bruni Petkoviću oduzme ‘desetku‘ i gurne je u ruke Martinu Baturini... Ili kad od Darija Špikića, do njegovog dolaska igrača iz drugog plana, napravi igrača udarne postave, jednog od krucijalnih ‘španera‘. Ne obazire se na one koji kazuju da bi Petkovića trebalo posjesti na klupu, nije niti trepnuo kad se vidjelo da Ivanušec nije u formi, i dalje ga je držao u momčadi, a Luka je bio jedan od najboljih u subotu. Jer njegova je filozofija; ‘pa kako igrače vratiti u pravu formu, ako neće igrati‘? Baš ga briga što mu se prigovara zašto veznjaka Roberta Ljubičića gura na lijevi bok... Čačić radi po svome i baš mu dobro ide. Kad smo već spomenuli Petkovića, evo što je rekao.
- Bruno je igrač koji ima klasu. Imao je malu krizu nakon Škupija, u Skoplju je bio naš najbolji igrač, ali je dobio jedan udarac u rebro koji ga je ometao. Nije to prikazao na pravi način, nego je želio igrati. Ja sam s igračima svaki dan u svlačionici, vidim sve. Protiv Hajduka je pokazao da se na njega zaista može računati. Veseli me to. Dao sam mu broj ‘devet‘, a Baturini ‘deset‘ jer želim da bude centarfor. Bitno jest da ima veliku želju, pa će sve doći na svoje. Imamo tu jaku konkurenciju koji je odlično ušao protiv Hajduka, i protiv Ludogoreca je igrao jako dobro. U ovom ritmu ne može se ‘raubati‘ samo jedan napadač, a drugi držati sa strane, to ne bi bilo učinkovito.
Igrači ga poštuju i cijene, on njih također, idealna, skladna simbioza.
- Rekao sam im u poluvremenu utakmice s Hajdukom da neću nikoga mijenjati, da samo nastave u istom ritmu. Pokazali smo da imamo snagu i vjeru u sebe, da smo na pravom putu.
Tko može kazati da nije u pravu? Konačno, događa se još jedna priča iz ‘Antepedije‘
- Rekao sam da želim da mi momčad bude najspremnija u kolovozu, kad se odlučuje o našem statusu u Europi. Eto, ide prema tome. Sad imamo dvije utakmice play-offa Lige prvaka, u međuvremenu utakmicu s Osijekom u prvenstvu. Ne, ne želim odgađati prvenstvene utakmice.
Nakon svega dobrog što je napravio, sad ga čekaju teški okršaji u borbi za Ligu prvaka, protiv očito jakog norveškog prvaka Bodo/Glimta
- Nemamo vremena za slavlje, očekuje nas iznimno zahtjevna utakmica u Norveškoj. Prije utakmice s Bodo/Glimtom želim vidjeti kakav će biti refleks derbija s Hajdukom kod pojedinih igrača, moramo vidjeti s kojim igračima možemo parirati u toj utakmici koja će se igrati na umjetnoj travi na koju nismo adaptirani.
Posebno valja apostrofirati da je Čačićeva momčad iznimno efikasna. U pet prvenstvenih utakmica Dinamo je zabio 17 pogodaka, nadodao je još 9 u četiri ogleda europskih kvalifikacija. Zbroj je dakle 26 golova, što je prosjek od 2,89 po utakmici. Usporedili smo taj doseg s nekim učincima iz prošlosti otkako je samostalne Hrvatske, uzeli smo dakle u obzir prvih devet utakmica u sezoni, računajući prvenstvo i Europu, nismo uzeli u ‘razmatranje‘ Superkup i Kup. Apsolutni rekorder je Dinamo Otta Barića koji je u promatranom razdoblju u sezoni 1996/97 postigao čak 35 golova, što je prosjek 3,89 po utakmici. Prije njega je u sezoni 1993/94 Ćiro Blažević sa svojim dečkima imao score 31 gol, prosjek 3,44.
Sezona 2009/10 bila je jako efikasna, kod Krune Jurčića Modri su zabili 30 pogodaka, s prosjekom 3,33 po utakmici. Prije njega, identičan učinak kao Čačič Dinamo imao je onaj Branka Ivankovića, dakle postigao je 26 golova u sezoni 2007/08. Modri Josipa Kužea su u sezoni 2005/06 zabili su 27 golova, prosjek je bio 3 po ogledu, ali Kužeova momčad nije igrala u Europi. Dakle, Čačićev Dinamo je četvrti najefikasniji uz onaj Branka Ivankovića otkako je Hrvatske i HNL-a! Ispred njih su samo onaj Otta Barića, Ćire Blaževića i Krune Jurčića. Jest i onaj Kužea, ali ponavljamo, te sezone Modri nisu igrali Europu.
Ono što također treba zapaziti je velika promjena kad je u pitanju vox populi. Nakon pobjede nad Hajdukom, Čačić je dobio konačno i priznanje velikog dijela javnosti na društvenim mrežama. Bilo je i duhovitih komentara poput ovog; ‘tv mehaničar je rasturio profesora Dambrauskasa, rastavio ga je kao stari Grundig‘. Trijumf nad najvećim suparnikom donio mu je priznanje i poštovanje. Zaslužio je...
