Čačić otvorio front prema čovjeku kojem nije trebao, kao da se trudi dobiti otkaz i ‘odjahati‘ s otpremninom

Otkad je u klub zakoračio Dario Šimić, Ante Čačić kao da se svojski trudi dobiti otkaz i odjahati u zagrebački suton s lukrativnom otpremninom ispod sedla. Naravno da to nije tako, ali teško je u ovome času drugačije obrazložiti ono što se događa na terenu, poteze koje vuče, a ponajviše i izjave koje daje.

- On prvo mora potpisati ugovor i mora znati koji mu je dijapazon u klubu - kazao je nakon što ga je na Drosini srušila Istra 1961, nanijevši mu drugi uzastopni poraz, nakon onoga u Šibeniku.

Malo su preteške to rečenice za čovjeka nakon serije od tri utakmice bez pobjede, bez obzira na lagodnu prvenstvenu situaciju. U njima, naime, nema diplomacije, već iz njih curi i svojevrsna gorčina, ozlojađenost činjenicom da je dobio čovjeka "iznad sebe". Možda je to i logični refleks činjenice da se itekako priča o Šimićevim drugačijim planovima na klupi Dinama (Igor Bišćan), no ako i jest tako, onda bi Čačić morao pokazati gard, postaviti igru sukladnu klupskom (i svom) renomeu, redati pobjede i time nuditi svoje protuargumente.

Moguće kombinacije

Ovako, u biti, samo otvara sada sve logičnija pitanja, ne samo u međuljudskim odnosima, već i onome za što je isključivo nadležan - na terenu.

Mogao je, primjerice, i protiv Šibenika, kao i protiv Istre 1961, kada je već obrana načeta, staviti malog Gurlicu, mogao je, čak i prije, umjesto načetog Ivanušeca i Menala napokon na lijevom krilu dati priliku malom Rukavini, mogao je, ako su prvotimci siti, prošarati momčad i s igračima iz drugog plana jer sam je, uostalom, tijekom zimskog mercata isticao da ima dovoljno dubinske kvalitete u momčadi. Mogao je time početi stvarati sliku ljeta, i početi dobivati odgovore za sljedeću sezonu. Mogao je, nadalje, i ne napraviti jednu, već pet izmjena i time pokazati da ima reakciju, da sudjeluje u utakmici, da ima rješenje za izuzetnu pasivnost. Mogao se, konačno, i posuti pepelom nakon utakmice i reći da je uz momčad i on sam u krizi.

Sve je to Ante Čačić mogao. No nije napravio ništa.

Ideja i vizija u nogometu ključne su i komplementarne stavke, koje moraju spajati trenera, struku i Upravu. Provođenje zacrtanog plana i programa sinergična je komponenta svih u piramidi vlasti. A u ovome času izgleda da u Dinamu apropo budućnosti dolazi do kratkih spojeva. U tome svemu, jednu od važnijih uloga ima i bivši član Uprave, koji je tijekom zime, u želji da nagradi trenera, ali i da Međugorju pokazuje zube, odlučio Čačiću produljiti ugovor do ljeta 2024., uz avanziranje na mjesto sportskog direktora te povećanje plaće. Da je bilo mudrosti, Čačić bi odradio postojeći ugovor, do kraja ove sezone, i tada, ili u međuvremenu, s novim članom Uprave zaduženim za struku "bianco" razgovorao i dogovarao modalitete daljenje suradnje, ako su im pogledi na budućnost kluba zajednički. To se još uvijek može dogoditi, no prvi dani zajedničke suradnje sugeriraju da su Uprava i trener - razroki. A ako će Šimić imati jednu viziju, a Čačić neku drugu, to je dugoročno neodrživo, posve jasno, bez obzira na Čačićeve zaista čvrste argumente u vidu dosadašnjih rezultata. Ovako, iz ove perspektive, sve djeluje kao brak bez ljubavi, ali i poštovanja.

Smanjena podrška

Uz Čačića, doza kritika ide i na račun momčadi, koja izgleda kao da unaprijed planira na što potrošiti bonus od naslova prvaka, iako im godišnji počinje za dva i pol mjeseca. No, ako je i momčad demotivirana, u opisu je posla trenera da ju razbudi, ili da one nezainteresirane stavi na klupu. I otvori vrata "gladušima", koji jedva čekaju minute, a takvih je puna svlačionica.

Ili je i ovo znak da su neka zimska šaputanja o razmimoilaženju dijela igrača s trenerskim pristupom doista bila istinita, a igrački korpus kao da je nanjušio činjenicu kako Čačić trenutačno ne uživa podršku kao prije mjesec dana. Nezamisliv je, naime, takav pad od derbija, gdje je Dinamo izgledao sjajno, do Istre 1961 i straha uoči dolaska prepoređene Jakirovićeve družine na Maksimir. Ali, ako mu momčad postavlja mine, sam bih ih trebao prepoznati i ukloniti iz prve momčadi.

Rijeka Dinamu dolazi kao lakmus papir. Ako Čačić reprizira Hajduk, podrapat će ove tekstove kao lanjske novine, no ako mu Jakirović zapapri, onda će i njegovim apologetima u klubu postati jasno da je situacija došla do točke pucanja. Četiri utakmice u nizu bez pobjede, stvorile bi neodrživu situaciju. Iz koje ga ni potencijalni "sukob mišljenja" u Upravi (čitaj: pokazivanje mišića) ne bi mogli spasiti. Rijeka je bez dvojbe Čačićeva utakmica istine.