U prvim kadrovima pulske utakmice Luka Menalo promašio je mrtvi zicer, upao u seriju pogrešaka i ubrzo ostao na rezervi sa samopouzdanjem.
Da je na Dinamovoj klupi sinoć umjesto Ante Čačića sjedio, recimo, Aco Petrović, došao bi u napast da ga povuče iz igre nakon petnaestak minuta i odradi s njim individualni mentalni trening, uz puno gestikulacije i galame, ali nogomet nije košarka pa je Menalo ostao na terenu punih sat vremena. Zamijenio ga je jednako indisponirani imenjak Ivanušec. Stjecao se dojam da je apatija dotad pojela dinamovce do te mjere da niti Leo Messi u plavom dresu ne bi znao povući momčad prema pobjedi.
Ovaj uvod ne treba shvatiti kao optužnicu za Luku Menala, jer nije to bila neka epska tragedija od nogometa: 26-godišnji krilni napadač ovdje je prije metafora trenutka u kojem je zaglavio hrvatski prvak. Praktično nedostižan, s jednom rukom na peharu, Ante Čačić je stigao u komfornu zonu u kojoj su eksperimenti legitiman rezon. Trener želi raširiti roster, ispitati sve opcije, zaoštriti konkurenciju za budućnost.
Reklo bi se da želi izbrisati granice između startera i pričuvnih igrača, ali sve što posljednjih dana uspijeva jest srušiti neke skoro u kamenu isklesane tradicije. S njim na klupi Dinamo je izgubio u Šibeniku prvi put poslije trinaest godina. S Čačićem za kormilom onda je izgubio u Puli prvi put nakon devet godina. Tri utakmice (slabi Osijek, Šibenik u zoni ispadanja, solidna Istra 1961), jedan bod. U Maksimiru se u prošlosti zvono za uzbuno aktiviralo i za bitno manje propuste.
Ozljedama devastiranu obranu Dinamov trener je pokrpao stoperskim parom Ristovski-Perić, pored njih je mladi Perković u rodnom gradu izgledao kao sasvim pristojan šegrt na lijevom boku.
S pozicije koju majstorski krpa cijelu sezonu Robert Ljubičić pomaknuo se na svoje prirodno mjesto, u vezni red da bi tamo izgledao kao vezni igrač koji je zaboravio igrati nogomet, ali i s takvom šepavom igrom bilo je određenih prilika. Menalo je ulazio u šanse, ali je zaboravio davati golove. Cijelu sezonu zadržao se na jednom jedinom pogotku. Da su na startu zabili što su trebali, plavi bi vjerojatno izbjegli taj scenarij prema kojem na kraju izgledaju kao skupina letargičnih amatera, ali nisu zabili nego su na kraju uspjeli čak i inkasirati gol te izgubiti utakmicu.
Čačića su igrači tako ostavili bez prilike da još malo iritira navijačku javnost onim staloženim interpretacijama, evo s ovim remijem smo bod bliže tituli. Od prekaljenog stratega traži se ‘medicina‘ za izlaz iz krize, možda i neka ljuta trava, jer nastavak stagnacije približit će Čačića izlazu iz Maksimira.
Prošle godine je angažiran u finišu prvenstva da staloženim nastupom spriječi ulaz panike u svlačionicu i plavi bolid odvede do mirnog finiša prvenstva. Sada se od njega traži drukčiji set vještina.
A kad smo kod tog trenerskog seta, Gonzalo Garcia sinoć je zaokružio gem, set i meč pobjeda protiv klubova iz velike četvorke u jednoj sezoni HNL-a. Nanizao je Istrin trener Osijek i Rijeku, Hajduk i Dinamo te dramatično napucao svoj rejting u hrvatskom klupskom nogometu. On je očito kapacitet za veće izazove...