Komentar Igora Pamića:
Moramo biti korektni, ljubazni i nakloniti se rezultatu koji su postigli Ante Čačić i njegova momčad. Nije bitno na koji način jer na kraju je najbitniji rezultat, a sve ostalo su mudrovanja. Mi nikada nećemo saznati bi li, recimo, Dinamo igrao bolje drugo poluvrijeme da Čačić nije odmah zamijenio tri igrača koja su bila dobra u prvoj dionici. Ja bih, možda, čekao nekih petnaestak minuta u drugom dijelu, pa bih se onda odlučio za zamjene jer u prvom je poluvremenu sve super štimalo, trebalo je na isti način ući u drugo poluvrijeme.
Naime, za petnaestak minuta u drugom dijelu ne bi se igrači tako umorili da bi igrali slabije protiv Hajduka. Također, moglo se upozoriti Mišića i Ristovskog da se paze drugog žutog, a Dinamo je imao komfornu situaciju, igrača više, nije bilo potrebe nikome od te dvojice da zaradi “žutaka”. Ulog je bio preveliki da bi se na bilo koji način eksperimentiralo.
Ispalo jest da te promjene nisu donijele ništa dobro, na kraju je to ispalo pogrešno. Vidio se veliki pad u drugom poluvremenu. Međutim, Dinamo je u tim trenucima imao igrača više, prednost od 3:1 iz prvom poluvremenu. U takvim trenucima treba voditi samo brigu o psihološkom stanju igrača jer očito je za igrače na kraju prvog poluvremena utakmica bila gotova, što je još podebljala činjenica da se mijenjalo tri igrača.
No, dobro, mi smo svi treneri različiti, ja nikad u životu nisam mijenjao odjednom tri igrača, ali isto tako kao trener u momčadima koje sam vodio nisam imao takvu kvalitetu. No, kažem, sve su to sad priče, lako je biti pametan nakon utakmice. Treba se držati toga da je Dinamo napravio rezultat koji se od njega očekivao, Čačiću treba čestitati. Da, čuo sam zvižduke, ali ne samo zagrebačka već i sva druga publika na svijetu bi bila nezadovoljna kad imaš jednog, pa dva igrača više, a to ne pokazuješ. Navijači su očekivali feštu, ljepotu, za srce ugodnu utakmicu, bez opterećenja, a dobili su katastrofalno, najgore Dinamovo poluvrijeme do sad.