Fabio Cannavaro otvorio je poslijepodnevni trening u utorak za dvojicu hrvatskih novinara koji prate Dinamove pripreme u Turskoj. Imao je samo jedan uvjet - niismo smjeli snimati trening, odnosno koristiti naš mobilni uređaj za video-uratke. Ne želi Don Fabio da njegove taktičke zamisli izlaze u javnost kao video materijal. Što se tiče pisane riječi, tu nema problema. Valjda misli da novinari neće moći tako dobro riječima opisati što se događa na treninzima...
Bio je to prvi trening Cannavara kojeg smo mogli gledati. Dojam? Fabio izgleda nabrijan do bola, baš je onako vruć. Dugo, evo, već 28 godinu pratimo Modre, ali zaista se ne možemo sjetiti da je bilo koji trener ovako sudjelovao u treningu.
Glasno je i inspirativno, s ogromnim entuzijazmom, objašnjavao igračima što želi od njih, demonstrirao ono što želi, imali smo osjećaj da bi i on najradije zaigrao na treningu. I taj osjećaj nas nije prevario. U jednom trenutku, kad se vježbao izlazak pod pritiskom, angažirao je i svoj stožer, njegov dvojac Talijana plus asistenta Sandra Perkovića, da se priključe presingu. A onda je on sam, brzo poput kobre, napao i stisnuo Niku Galešića...
Najmanje se pričalo hrvatski
Čovjek izgleda kao da je u top formi. Često je znao i prekinuti trening da bi objasnio ono što traži od igrača. S nekima je razgovarao i pojedinačno. Ali stalno, baš stalno je bio u pokretu. U jednom trenutku, na startu treninga, u rukama je imao i neki papir. Nismo, naravno, s tribina mogli vidjeti što je tamo bilo zapisano, ali mahnuo je s njim nekoliko puta.
Trening je vodio na engleskom jeziku, ali ponekad je progovorio i talijanski. To nije nikakav problem u ovom Dinamu, talijanski jezik govore Pjaca, Ristovski, Kulenović, Petković... Razumiju ga, kako nam kažu u klubu, i Oliveras, Theophile, Torrente..., ali ipak prevladava engleski. S tim da u privatnim razgovorima, kad priča s onima koji dobro govore talijanski, koristi svoj materinji jezik.
Kad smo već kod jezika, nekako nam se čini da se na treningu najmanje pričalo - hrvatski. Jer, praktički svi Dinamovi igrači dobro govore engleski, pa ga onda i naši dečki pričaju za vrijeme treninga.
- One-two touch...
Teren koji je previše dobar
Te riječi smo najčešće čuli na treningu od Cannavara. Želi da mu momčad igra s jednim ili dva dodira, da nema ispucavanja dugih lopti, osim ako se netko ne nađe u situaciji kad je to jedino rješenje. Talijan želi brzi protok lopte, što više kombinatorike, jaki ritam. Moramo priznati, jako je to lijepo izgledalo na treningu. Bilo je akcija na kojima se moglo zapljeskati. Naravno, jedno su treninzi, a drugo utakmice. Naročito na nekim terenima u Hrvatskoj. Jer ovaj na kojem Dinamo trenira je fantastičan...
- Ovaj nam teren zapravo ne odgovara za treninge, predobar je. Nema takvih kod nas.
Te rečenice smo čuli u Dinamovoj ekspediciji. Da, lopta je na tom sjajnom terenu, koji je dio stadiona koji prima desetak tisuća gledatelja, zaista putovala brzo, klizila je travnjakom. Osim te brze igre s jednim ili dva dodira trenirao se i visoki presing i to u dvije varijante. U jednoj se odmah pritiskalo na visini šesnaesterca, a u drugoj se suparnik, koji se branio, puštao otprilike do centra, a onda su najednom oni koji napadaju poput bijesnih stršljenova napali.
- Bruno, back! Bruno back!
To je znao podviknuti Cannavaro kad je Bruno Petković ostao malo previše naprijed, želi Fabio da mu Petković igra agresivnu obranu, pa želi i da se vraća nakon izgubljene lopte. Nema kod njega popusta ni za koga. Također, dalo se zapaziti kako Talijan želi da se napadačke akcije završavaju s puno igrača u završnici. Uglavnom, trening u utorak zaista je izgledao vrlo, vrlo zanimljivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....