Prije nekoliko dana u Beču smo se susreli s Harisom Škorom (63), nekadašnjim ljubimcem Dinamovih navijača, koji je u Zagreb, uz ogromnu pompu, stigao 1987. iz sarajevskog Željezničara, a ponajviše zahvaljujući pregovaračkim vještinama, šarmu i nesvakidašnjoj upornosti pokojnog Ćire Blaževića, dakako i “ponekoj” njemačkoj marki.
Sjećamo se jako dobro tih vremena, novinskih napisa, pitanja i neizvjesnosti u kojem će pravcu krenuti Haris Škoro, koji je u to vrijeme važio za najpoželjnijeg igrača na nogometnoj sceni bivše države. Bio je itekako tražen, htjeli su ga svi relevantni klubovi tog vremena: Dinamo, Hajduk, Partizan, Zvezda, a njegov ostanak želio je i Željezničar.
Sportske tiskovine svakodnevno su pisale o akciji Ćire Blaževića, koji je bio jedini u stanju na Maksimir dovesti Škoru i pojačati redove Dinama tim izvanserijskim nogometašem. Novinari kao da su se utrkivali tko će boljim naslovom istaknuti značaj dolaska Škore u plave dvore.
Bilo je u tome i stiha, duhovitosti, posebice kod legendarnog radio reportera, pokojnog Ive Tomića. Pamtimo, primjerice, “Titula će doći skoro, donijet će je Haris Škoro”, “Cijeli Zagreb poškorio”, “Haris Škoro, ovo je zabit moro” i “Taj plavi ris, Škoro Haris”.
Upadljivo, Sportske novosti su na naslovnici, slavodobitno, objavile “Dan kada je Ćiro popio rakiju”, a to se dogodilo kad je Škoro potpisao pristupnicu zagrebačkom klubu. O tim danima i svemu pomalo s ovim smo legendarnim nogometašem ugodno razgovarali u jednom bečkom hotelu, uz kavu i božićne kekse...
Za početak, odakle vi u Beču?
- Došao sam sa suprugom iz Züricha, gdje živim, kod kumova koji žive u Beču, usput sam susreo još nekolicinu dragih mi ljudi. Malo promjene dobro dođe.
Čime se danas bavite, jeste li vezani za nogomet?
- Nisam poslom vezan uz nogomet, ali nisam isključen iz nogometnih zbivanja. Pratim, koliko mi vrijeme i obveze dozvoljavaju. Supruga i ja posjedujemo firmu, u Zürichu, Una Swiss Medical, koja se bavi granom bliskom medicini, a to je njega i fizijatrija bolešću ugroženih osoba. Zadovoljni smo radom. U tom našem poslu ima i dosta humanosti pa nas još više raduje to što činimo, a u svemu nam nam pomaže i kćerka. Imamo dvije kćerke...
Pratite li događanja u Dinamu?
- Svakako! Drago mi je da je Zajec ponovno u Dinamu, to je važno za klub. Neka je tu, u bilo kojoj ulozi. S druge strane, Zvonimir Boban, istinski dinamovac, osoba je koja ima viziju, ima stav, poznaje nogomet na širem planu, stekao je i određeno, zlata vrijedno iskustvo kroz prethodne obveze i rad u Milanu, UEFA-i. Sve je to donio i daje Dinamu. Jasno mi je da javnost, pritom mislim na medije i navijače, nestrpljivo čeka i želi odmah najbolje rezultate, apsolutnu dominaciju na svakom natjecateljskom polju. Međutim, to ne ide preko noći. Uvjeren sam da će se Dinamo vratiti i biti tamo gdje mu je mjesto, u vrhu hrvatskog nogometa, a prezentan i u Europi. Znam da su trenutačno vodeći na ljestvici, ali bit će tu još borbi da održe vrh ljestvice, ali ne sumnjam da će na koncu biti prvaci.
Boban je na dobrom putu?
- Drago mi je da je tu, u Dinamu. On je ozbiljna faca, zna, pametan je. S gardom. Opet ponavljam, treba strpljenja. Kuća s dobrim temeljima ne gradi se preko noći.
Vašem Željezničaru ne cvjetaju ruže, ne ide im baš u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.
- Sad su na petoj poziciji prvenstvene ljestvice, a to ne zadovoljava simpatizere kluba iako im start nije bio loš. Očito nešto ne štima. Kako čujem, financije su glavni problem, a ako je klub u besparici onda nema ni kvalitetnih pojačanja. Moraju se osigurati investicije, doći do ljudi koji žele pomoći klubu, s te strane.
Sjećanje na dane u Dinamu, Zagrebu, od dolaska iz Željezničara 1987. i odlaska u Torino 1988. godine?
- Bilo je to dobro vrijeme, nezaboravno. Od tada sam čvrsto vezan za Dinamo i Zagreb. Nisam ja svojim odlaskom u Italiju prebrisao vrijeme provedeno u Dinamu. Doduše, nisam igrao dugo u plavom dresu, ali dok živim sjećat ću se tih dana.
Jeste li u kontaktu s nekima iz tih vremena?
- Prije nekoliko mjeseci čuo sam se s Vladom Kasalom, s Davorom Šukerom također sam nedavno razgovarao. Nisam baš u svakodnevnom kontaktu, ali nisu veze ni pokidane, ni izbrisane. Nažalost, Ćire više nema među nama. S njim sam bio u neprekidnoj telefonskoj vezi, a i viđali smo se. Sjetim ga se često. Vezan sam bio za njega. Ćiro je najbolji trener s naših prostora. U njemu je bilo sve objedinjeno: nogometno znanje, inteligencija, govorne vještine, motivacija, psihologija, pozitivni mangupluk, ljudskost... On je, jednostavno, neponovljiv! Zbog njega sam i došao tada u Dinamo. U međuvremenu, moj otac je teže obolio i Ćiro ga je smjestio u jednu zagrebačku bolnicu. Sve mu je osigurao, na najvišoj razini. Obilazio ga je dok je bio u bolničkoj postelji. To se ne zaboravlja.
Je li istinita ona, već urbana, priča o novcu, kad je došao po vas u Sarajevo?
- Da, točno je. Došao je k nama u kuću i donio u ruci jednu običnu vrećicu, kakve su davali u trgovinama u to vrijeme. Iz nje je izvadio kuverte pune maraka, na kojima su pisale imena njegove djece. Rekao je: “Vidiš, sve ovo sam zarađivao, krvavo, štedio za svoje troje djece, a sad ih dajem tebi da dođeš u Dinamo”.
U vaše igračko vrijeme, bilo je vrhunskih nogometnih majstora u našoj regiji, tko su bili igrači po vašem ukusu?
- Nevjerojatno kakvih je sve igrača, majstora, igralo u bivšoj državi. Meni najdraži su, koje sam posebno cijenio, Blaž Slišković, Marko Mlinarić, Dejan Savićević... - istaknut će Škoro.
Hrvatska nogometna reprezentacija u skupini za Svjetsko prvenstvo 2026. bit će s Engleskom, Panamom i Ganom, kako vi ocjenjujete tu skupinu?
- Skupina je prolazna. Uz Engleze bi Hrvatska trebala proći, bilo bi iznenađenje sve ostalo. Ne mogu se i ne smiju podcijeniti ni ostali jer možda će Gani i Panami više odgovarati tamošnji klimatski uvjeti, ali Vatreni su kvalitetna momčad.
Kako vam se čini trenutačna, Dalićeva, Hrvatska?
- Visoko mišljenje imam o Modriću, Perišiću i društvu. Tu je i nekoliko mladih igrača, nadolazećih, budući da će smjena generacija, koliko vidim, uskoro biti nužna. Zlatko Dalić sve to dobro vodi. Ćiro mi je svojevremeno znao pohvaliti Dalića, trenera. Inače, hrvatska reprezentacija je fenomen, svjetski. Tako mala zemlja, a iznjedrila je velike igrače, svjetskog glasa i slave. Sve je, ipak, krenulo od pokojnog našeg Ćire, što se ne smije zaboraviti. On je svojim umijećem, u tim teškim vremenima, najviše stvorio kult hrvatske reprezentacije, a poslije su njegovi nasljednici, igrači i navijači, to uspješno održavali i nadograđivali, sve do današnjih dana.
Na koga ste mislili kad ste rekli nadolazeći igrači?
- Ima ih nekoliko, kao što su Gvardiol, dva Sučića, Pašalić. Dobar je i Vlašić, koji igra u mom Torinu. Pratim igre Torina pa svjedočim i Vlašićevim golovima i igrama. Ne mogu se sada sjetiti svih tih imena, ali Hrvatska ima kvalitetu za dobru budućnost. Definitivno!
Koga možete označiti kao favorite Mundijala 2026. godine?
- Klasika: Francuska, Španjolska i Engleska, koja ima jako dobru momčad. Zatim, Brazil s Ancelottijem, koji redovito izbaci neke nove igrače, manje poznate.
Bosna i Hercegovina mora ponovo u baraž.
- Ovo će biti šesti baraž za reprezentaciju BiH. Nikad nismo imali sreće da uspijemo. Valjda će nam u šestom pokušaju Fortuna biti naklonjena. Barbarez je dosta toga dobro odradio, ali uvijek se dogodi nešto nepredvidivo, dogodi se peh koji sve poremeti ili sruši. Čeka nas nimalo lagana zadaća, ali nada umire posljednja. Nema predaje i ne smije je biti.
Ako spomenutim doigravanjima dodamo da je bivšem izborniku, Blažu Sliškoviću, u dva navrata u posljednjim kvalifikacijskim utakmicama spriječen plasman na Europsko i Svjetsko prvenstvo, onda se može govoriti i o svojevrsnom prokletstvu ili sudbini?
- Svejedno je kako će tko to okarakterizirati ili nazvati. Istina je da nismo uspjeli! Nažalost! Dobro se još sjećam tih, odlučujućih, utakmica protiv Danske i Španjolske, sučevog nenormalnog produženja utakmice. Vrijeme prolazi, žal ostaje - konstatirat će Škoro.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....