To je sada onaj pravi Marko Bulat (21), mladić koji je iz Šibenika došao u Dinamo prije nešto više od dvije godine da bi izgradio veliku karijeru, postao jedan od oslonaca plavog kluba. Igra odlično, sve bolje iz utakmice u utakmicu, dominira u veznoj liniji, zabija golove... Kako li je samo pospremio onaj ‘slobodnjak’ AEK-u u Maksimiru, kako je samo sjajno reagirao na čarobnu loptu Brune Petkovića i pogodio protiv Rijeke.
Postao je neizostavni dio udarnog sastava Dinama, zasluženo. Pitamo ga pomalo u šali, što se dogodilo da je najednom postao tako dobar?
- Ne znam niti ja, ha, ha, ha... Vjerojatno je na naplatu stigao sav taj trud koji sam uložio nakon svih ozljeda koje su me snašle otkako sam došao u Dinamo. Stvarno sam se trudio, davao sve od sebe na svakom treningu u trenucima kad nisam igrao i bio u prvom planu. Radio sam i dodatno s kondicijskim trenerima - kaže nam Bulat u uvodu i dodaje...
- Popeo sam se kondicijskim trenerima na vrh glave koliko sam dodatno htio raditi. E, sada se sve to vraća. Kako kaže ona narodna mudrost, na kraju se sve vraća, koliko si uložio, toliko ćeš dobiti natrag, tu ne mislim samo na nogomet.
Je li mu sada ipak lakše igrati kada zna da je dio udarnih jedanaest? Je li psihološki manje zahtijvno u trenucima kad je siguran da trener računa na njega?
- Da, to je. Sigurno je lakše igrati u takvim okolnostima. Lakše je i trenirati. Kad stalno igraš, onda se sve više i više razumiješ sa suigračima na travnjaku, definitivno je bolje, lakše.
Zabijao je svojevremeno u Šibeniku, sada ga ide i u Dinamu, koliko mu je važno da je počeo pogađati suparničke mreže?
- Ulazim u šanse. Imam sjajne suigrače koji me nađu u tim nekim prostorima. Bivši trener Igor Bišćan i sadašnji Sergej Jakirović inzistiraju da napadamo dubinu, to rade sve vrhunske momčadi. Recimo, ako pogledamo Manchester City, stalno drže posjed, ali u zadnjoj trećini imaju igrače koji traže dubinu i onda se radi samo o tome hoće li biti proigrani u pravom trenutku. Mene je, recimo, Petković sjajno proigrao protiv Rijeke, znamo kakav je to šmeker. Njegova kvaliteta je prerasla HNL, predominantan je, kad ima loptu na tebi je samo utrčati u prazan prostor, osjetiti kad će dodati i onda poentirati na tu loptu koju on pošalje.
Veli kako ga je razveselilo kada je u medijima vidio da Petković ostaje u Dinamu.
- S njim je gušt igrati nogomet, ima ga u malom prstu. Takva dominacija kakvu on pokazuje na terenu je čudesna. Definitivno najbolji igrač s kojim sam igrao u dosadašnjoj karijeri. Dominik Livaković, Josip Šutalo i Luka Ivanušec su otišli iz Dinama, odlučili su se dokazati na još višoj razini kad su nacionalne lige u pitanju. Ali Petković voli Dinamo, jako ga voli. Živi Dinamo. Sad je postao i kapetan momčadi, držim da mu je ta kapetanska traka najdražeg kluba još jedan dodatni poticaj, motiv. Vidite na utakmicama kako se trudi, kako odrađuje defenzivne zadatke. Vratimo se na utakmicu s Rijekom, tamo negdje desetak minuta prije kraja. Pašalić vuče kontru, a za njim u punom sprintu trči Petković. On je primjer svima.
Onda je dodao i ovo:
- Vidite, bio sam sretan kada sam pročitao da će Petković ostati, ali dan je bio i tužan kad sam vidio da Luka Stojković mora na operaciju i da će dugo izbivati s terena. Nevjerojatan peh je imao, zamislite, takvu tešku ozljedu zaradio je na zagrijavanju, to je nestvarno. Jako mi ga je žao.
Vratili smo se njegovim igrama. Kažemo mu kako nam izgleda da bolje igra na poziciji ‘osmice’ nego na ‘šestici’.
- Da, nekako se dobro snalazim u tim međuprostorima. Moraš zapravo tu biti jako strpljiv. Jer nema u tim prostorima mnogo lopti. No, kada dođe šansa, moraš je iskoristiti. Sad sam blizu gola, uvijek da tako kažem, na mjestu radnje, uvijek se tu nešto događa. Odgovara mi kad sam blizu gola, mogu dolaziti u poziciju za udarac. A tu do sebe imam Josipa Mišića, kojeg zovem ‘gazda proigravanja’. Kako Mišić pronalazi igrače između linija, to je zaista vrhunski. I kada se tu doda Petković, koji igra povučenu ‘devetku’, asistira, otvara prostor, onda se super osjećam, cijela momčad mora igrati dobro, a to i radimo.
Zanimalo nas je što misli o bivšem treneru Bišćanu i sadašnjem Jakiroviću?
- S bivšim trenerom stvarno sam imao korektan odnos. Završilo je tako kako je završilo. Zahvaljujem mu na svim treninzima, na onome što me naučio, na razgovorima koje je vodio sa mnom. Evo, koristim ovu priliku da ga pozdravim, njega i cijeli njegov stožer. Kad se radi o novom treneru Jakiroviću, nismo s njim odradili puno treninga. Ali donio je nešto novo, pogotovo dosta vježbamo prekide. Mislim da smo nakon njegova dolaska postali agresivniji. Kad dođe novi trener, donese novu energiju. U ove dvije utakmice pod njegovim vodstvom, sa Spartom i Rijekom, igrali smo jako dobro. Možemo biti ponosni. Jer nakon onakvog šokantnog ispadanja protiv AEK-a, mnoge momčadi bi psihološki potonule. Mi nismo, izdigli smo se iz toga, sad igramo odličan nogomet.
U četvrtak je odlučujuća utakmica za ulazak u Europsku ligu protiv Sparte. U Prag putujete s dva gola prednosti. Trebalo bi to zadržati, zar ne?
- Sparta je jako dobra momčad. Ne smijemo se opustiti niti sekunde. To nam je trener Jakirović dao do znanja. U ponedjeljak, na regeneracijskom treningu nakon Rijeke, već smo se dotakli te teme. Jakirović je trener kod kojeg nema opuštanja. Respektiramo Spartu, ali mi smo Dinamo. Prvu utakmicu smo stvarno odigrali na visokoj razini, idemo u Prag završiti posao koji smo započeli u Maksimiru - zaključio je Marko Bulat.