Nakon gradskog derbija u Kranjčevićevoj ulici, sudarili smo se s Lokomotivinim šefom Božidarom Šikićem. Nije pokazivao nikakvu radost na licu, baš kao ni trener Silvijo Čabraja. Nije ih razveselio bod protiv Dinama, zapravo su žalili za pobjedom. Ma, zapravo svi ljudi s Kajzerice koje smo sreli bili su nekako ravnodušnog raspoloženja, vidio se taj žal za punim plijenom.
- Ma, mi smo protiv Dinama praktički igrali s juniorima - kazao nam je Šikić, pa počeo nabrajati:
- Krivak, Fetai i Canjuga su 2005. godište, Šotiček je 2004. godište, Smakaj i Žilinski su rođeni 2003...
Sporo i zastarjelo
Taj podatak će zapravo mnogo toga kazati ne o Lokomotivi, već o - Dinamu. Kad smo već razgovarali sa Šikićem, onda smo zabilježili i neke rečenice o Jakirovićevoj momčadi.
- Kaj da vam velim o Dinamu? Oni bi trebali biti dominantni u svakoj utakmici, a sad Dinamo izgleda - šepav! Mi, recimo, igramo dobro, ali igramo s klincima. Može momčad iz Maksimira i izgubiti, igrati neodlučeno, ali mora stvoriti desetak prilika. Dinamo igra sporo, ne igra moderan nogomet. To više nigdje ne može proći! Lokomotiva, s druge strane, ima samo pet poraza u prvenstvu, kao Hajduk. Da imamo suđenje kao Hajduk, zamijenili bismo mjesta!
Šikić nikad nije imao dlake na jeziku, što misli to kaže. Pa je, eto, kazao sve što misli o Dinamu i Hajduku.
Nakon pobjede nad Goricom, dobre i uvjerljive igre, činilo nam se kako je Dinamo izašao iz krize, da se dignuo nakon onog šoka protiv Lokomotive kad je u Maksimiru potopljen s 0:3. Uspio je u međuvremenu dobiti u Puli, stvarno je izgledalo da će konačno početi igrati nogomet kakav navijači od njega očekuju. Ali, bila je to strahovito pogrešna procjena. Modri su opet razočarali, nisu uspjeli pobijediti Lokomotivine klince.
Grube činjenice
Međutim, nije problem samo u tome što su ostali bez važnih bodova, veći je problem što su, osim u nekim trenucima, opet izgledali jako loše. Da ne koristimo neke teže rečenice... Možete li zamisliti da su prvi udarac prema vratima uputili u 40. minuti? Bio je to gol Petkovića. Pa čak i u posljednjih dvadesetak minuta, kad su tražili pobjedu, realno, nisu ozbiljno zaprijetili Čavlini. To je Dinamo koji nitko ne želi gledati. Trener Jakirović je kazao da mu treba malo vremena, jedne pripreme i jedan prijelazni rok da posloži momčad kakvu on hoće. Sve je to dobio, ali Dinamovo proljeće se nije pojavilo, još traje zima.
Činjenice su grube. Modri su u nastavku sezone odigrali četiri utakmice, od dvanaest mogućih uzeli su sedam bodova, uz gol razliku 5:5. A sve te četiri utakmice odigrane su protiv momčadi koje s Modrima ne bi trebale stati u isti rečenicu. Sva ta tri suparnika zajedno vrijede negdje oko 35 milijuna eura po Transfermarktu, a Dinamo oko 70 milijuna eura! To su zapravo šokantni podaci. Izgleda da je modri klub svakom utakmicom sve dalje od naslova prvaka. Navijači luduju, sve nam je bilo neugodno na tribinama u ulici pjesnika slušati sve te psovke, negodovanja, vrijeđanja...
Imao je Dinamo sjajnu podršku, puna Kranjčevićeva bila je na strani Modrih, ali kako je utakmica prolazila, sva ta sjajna pozitiva okretala se prema negativi. Najveća meta bio je trener Sergej Jakirović, definitivno, navijači su mu okrenuli palac dolje. Šetajući društvenim mrežama, također smo najviše naletjeli na riječ - odlazi! Skupilo se užasno puno negativne energije.
Nejasne stvari
Može li Jakirović nešto promijeniti, ovu momčad dovesti do titule? Svašta je probao, mijenjao i stil igre, figure u momčadi, a nikako da ta njegova momčad prodiše, zaigra dinamovski. Možda se i gubi u svim tim rošadama, vuče neke poteze koji se ne pokazuju uspješnima. Primjerice, zamjene koje je napravio protiv Lokosa nisu donijele baš ništa. Mnogo toga nam nije bilo jasno protiv Lokomotive. Zašto, recimo, u udarnom sastavu nije startao Kaneko, koji se nametnuo kao jedan od boljih igrača u posljednje vrijeme. Zašto je pola sata prije kraja iz igre izvukao Baturinu i Hoxhu, dečke koji imaju igru “jedan na jedan” i koji mogu povući neki dobitni potez?
Kao da se vrti u krug, kao da tapka u mjestu. Sve djeluje kao neka teška muka. Zapravo, kompletnu sezonu gledamo Dinamo koji svako malo negdje posrne, od onog AEK-a, pa praške katastrofe od Sparte i pada u Konferencijsku ligu, dva poraza od Viktorije iz Plzena, sramotne blamaže od Ballkanija, porazi protiv Hajduka i ova dva proljetna udarca od Lokomotive... Kiks do kiksa, bol do bola. Zapravo, nekako nam izgleda da momčad izgleda kao kompletni klub, zbrda-zdola. Baš onako skroz depresivno.
Što će poduzeti Uprava? Zna li uopće što treba poduzeti, ima li kakvu ideju? Ima li kakvo rješenje? Čini se da i ona hoda u tunelu bez svjetla, tapka u mjestu. Može li prijelazni rok koji još traje, dovođenje nekog novog igrača, možda promijeniti krvnu sliku ove momčadi? Ili će i to biti samo mazanje očiju, novo zavaravanje? Nova vrtnja u krug, beskrajna noćna mora koja traje li traje, a jutro nikako da svane? Možda će Betis u četvrtak donijeti neku novu priču, uzlet?
Nekako - sumnjamo. U Maksimiru nitko ne spominje gostovanje u Sevilli. Kao da ne postoji, kao da se na prolaz u Konferencijskoj ligi niti ne računa. Uostalom, kako ćeš u Europi pobjeđivati skuplje i bolje od sebe, kad ne možeš doma one slabije i nekoliko puta jeftinije? Iz goreg u loše. To je slika Dinama u sezoni 2023./24.