Sad kad su se naši mladi reprezentativci oprostili od Eura, možemo malo analizirati što su pokazali igrači na koje je Dinamo pikirao i još pikira u ljetnom draftu. Znamo, to su Matija Frigan, Lukas Kačavenda i Luka Stojković. Naravno, kad znamo da su Skočićevi dečki ispali, da su oba puta poraženi, da nisu zabili niti jedan pogodak, onda bi se moglo zaključiti “pa gospodo, njihovi poslodavci, tko će vam za njih dati sve te silne milijune?”. Pet, šest, koliko već... Budite sretni ako dobijete ono što vam Dinamo želi ponuditi, negdje oko 3 milijuna je puna šaka brade. Naravno, karikiramo, nije to baš tako, ne može se cijena igrača formirati na osnovi dvije utakmice u mladoj reprezentaciji.
Generalni problem
- Ne postoji nacionalna strategija igranja u mlađim dobnim kategorijama. Što je napravila U-17 reprezentacija, U-19, sad U-21? Da ne ispadne sad da govorim nešto protiv naših izbornika, to nije poanta, o tome se uopće ne radi. Uspjesi Vatrenih i njihovi veliki rezultati maskiraju stanje u hrvatskom nogometu. Kompletni hrvatski nogomet skriva se iza A reprezentacije, skriva sve nedostatke drugih selekcija. Naši klubovi nemaju osnovna načela da razviju igrače koji bi, u ovom slučaju, stigli do U-21 reprezentacije i bili konkurentni na europskim prvenstvima. Stigneš onda povremeno na starokontinentalne završnice, pa vidiš da ne posjeduješ nacionalnu nogometnu ideju i nacionalni stil igranja. Evo, primjerice kod Ukrajinaca i Španjolaca se vidjela jasna ideja i fizionomija igre. Točno si vidio načela i taktičke postavke, otvaranje igre, linije kretanja, brzinu donošenja odluka. Za naše dečke je sve bilo prebrzo. Zato ovo što smo vidjeli na Euru nije problem Dragan Skočića, nego generalno hrvatskoga nogometa. Ne radimo na tome da budemo prepoznatljivi - kaže nam u uvodu bivši hrvatski reprezentativac, bivši igrač i trener Dinama Mario Cvitanović.
Mamićev hod po rubu
Veli da je upravo zbog toga teško valorizirati igrače na temelju igranja u mladoj vrsti.
- Svatko od njih dolazi iz svog klupskog sustava. Zahtjevi klupskih trenera su različiti. Europsko prvenstvo je fakultet, a mnogi nisu završili srednju školu. Nema dovoljno izobrazbe u klubovima. Mi moramo graditi nacionalnu strategiju nogometa ako želimo rezultate u natjecanjima mlađih dobnih kategorija. Zato je nemoguće govoriti koliko ovi dečki koji su igrali na prvenstvu vrijede. Uzmite, recimo, primjer Martina Baturine. Da ste Arsenalov skaut biste li nakon utakmica na Euru za njega platili 20, 30 milijuna eura? Na osnovi ove dvije utakmice definitivno ne. Ali, kad ga gledate u Dinamu, onda je priča sasvim drukčija, onda je strašno vrijedan igrač. Isto to važi za Frigana, Kačavendu, Stojkovića... Oni su super u Rijeci i Lokomotivi, ali u mladoj vrsti je to slabašno. Nogomet je kolektivan sport.
Kad se radi o Dinamu i njegovim ponudama za spomenute igrače, Cvitanović će kazati.
- Pa, nije poanta priče u kupovini, hoćeš li nekoga platiti 1, 2 ili 3 milijuna eura. I tu se radi o strategiji, želiš li to platiti ili ne. S tim da to nije pitanje samo ulaznih transfera. Puno, puno bitnije je pitanje izlaznih transfera. U prošlosti je Dinamo gotovo svake sezone znao napraviti velike izlazne transfere. Uvijek je imao nekoliko mladih igrača u izlogu. Pa, tko se prodaje? Mladi igrači! Moraju se stvarati mladi kvalitetni igrači, ali gotovi igrači. A igrači vrijede toliko koliko ih je netko drugi spreman platiti. Također, treba se gledati što ti određeni igrači mogu donijeti. Da bih mogao odgovoriti na pitanje koliko bi Dinamo mogao izdvojiti za igrače, trebao bih znati s kolikim budžetom raspolažu, a to ne znam. Isto tako je pitanje koliko je klub spreman preuzeti rizik. U vrijeme Zdravka Mamića često se hodalo po rubu, ali on je uvijek htio momčad osnažiti na najbolji mogući način. Da je on sad u Dinamu, on bi platio onoga tko mu se sviđa, dao mu milijune, ali to bi bio rizik koji je bio njegov modus operandi. Odluke mora donijeti Dinamova Uprava kojoj je sigurno u interesu sačuvati financijsku sigurnost - zaključio je Cvitanović.
Komentari (0)