Može se uvijek raspravljati o rezultatu utakmice, individualnom doprinosu, različitosti pogleda koji su standardi realni, a koji su stvar želja. No, nedvojbeno je nekoliko činjenica Modre europske priče (i) u ovoj sezoni. Dinamo je potvrdio da u Europi pripada kategoriji standarno važnih aktera dva najvažnija natjecateljska sustava, Lige prvaka i Europske lige.
Tu činjenicu potvrđuje sljedeća činjenica. Nakon što imaju četiri boda u četiri utakmice s Chelseajem i Milanom, te RB Salzburgom, osjeća se doza nezadovoljstva rezultatom temeljenog na viđenom u dosadašnjim dvobojima. Nekad je ulaz u skupinu LP bio san. Potom je bilo vrijeme kada se i bod, te pristojni porazi tretirali dokazom napredovanja. Danas je Dinamovo okruženje u realnoj ambiciji ostvarivanja proljeća ne samo u Europskoj ligi (prije), nego i u elitnoj Ligi prvaka! To nisu elementi jedne sezone, nego skup pokazatelja protekle dekade...
Da bi se ti iskoraci događali, uz kvalitetno upravljanje klubom (stvara uvjete i novac), stručno vođenje (realne procjene njegove uspješnosti), presudni su učinci igrača. Proteklih sezona Dinamo je ostvario tri euro proljeća (2019., 2021., 2022.), dva ulaska u Ligu prvaka (2019., 2022.) i dva nastupa u skupini Eurolige (2020., 2021). Taj krešendo su ostvarili uz blok igrača koji su bili predvodnici (počevši od Ademija, pa Ristovskog...) i osigurali europske iskorake. Među njima su i četvorica igrača koji će biti dio Vatrene ekspedicije za Katar, a to su Dominik Livaković, Josip Šutalo, Bruno Petković i Mislav Oršić. Najmlađi među njima, Šutalo, dio je tih putova od prošle sezone, dok su ostala trojica dio čvrstog bloka od početka tog perioda (2018.), a Livaković još i prije (2015.). Kako su ti vrhunski igrači odradili europsku dionicu, i u kontekstu spremnosti za Katar?
Već činjenica da govorimo o vrlo dobrom nastupu Dinama u Ligi prvaka, daje okvir analize njihova učinka. Naime, to ukazuje da su uspješno odradili delikatnu kvalifikacijsku fazu (6 utakmica u ranoj fazi sezone, unutar 35 dana) kada se forma još traži. To što su pobijedili Chelsea i remizirali s Red Bullom u Zagrebu, a bili su na milimetar (zaleđe Drmića za izjednačenje) bodu i u Salzburgu, osnažuje dojam njihova dobra učinka.
Kod nas je uobičajeno da za svaku rezultatsku neispunjenost, bila ona realno ili navijačko očekivanje, najviše prozivanja, osim treneru, ide u pravcu najvažnijih aktera. U tom smislu se dosta površno analizira učinak tih igrača, ako nije garniran asistencijom u pobjedi (Petković), gol za povijesni ishod (Oršić) ili je dobiven pogodak (Livaković) i u pozitivnom ishodu. Naravno da su za uspjehe u proteklih 4-5 sezona zaslužni svi akteri kao cjelina, ali isto je tako odraz nekog manje uspješnog dosega proizvod kolektiva. Drugim riječima, ako se nije dobilo RB ne znači da su (i spomenuti) igrači bili slabiji od svojih maksimalnih potencijala. Štoviše, Petković i Oršić bili su taktički vrlo dobri i borbeni, Livaković solidan, a mladi Šutalo bio je izvanredan.
Opći problem doživljaja ključnih igrača možemo primijetiti kod onog koji jako dijeli javnost. Recimo, protiv Chelseaja je Petković igrao vrlo slično kao protiv Salzburga u Maksimiru. Razlika je što je Dinamo pobijedio, a njegova asistencija pridonijela je golu Oršića. Devetka Modrih dobila je mnoštvo komplimenata. Nakon RB-a više je sporenja njegove igre. No, Petković je postigao pogodak u akciji koja je bila regularna osim u procjeni suca za duel koji se dogodio iza njegovih leđa i nije utjecao na tu akciju. Da je gol priznat bi li taj formalan okvir bio dovoljan da se promijeni percepcija Petkovićeva učinka? Uvjereni smo u to, pogotovo da se još upisala pobjeda...
U deset euro utakmica ovog dijela sezone trojica veterana (prosjek 28 godina) spadaju u krug igrača koji su odigrali ključne role za momčadsku uspješnost. Kako u 6 kvalifikacijskih dvoboja, tako i u 4 dvoboja skupine LP. To su činjenice, kao što je i ona o važnosti njihova doprinosa u prošlih europskih sezona. Nije valjda slučajno da se taj iskorak odigrao i traje otkako su oni među nositeljima igre Modrih. Koji su, među ostalim iz "bloka", igrom i doprinosima rezultatu pripomogli ranijem iskoraku mlađih igrača kao primjerice Olmo, Gvardiol, Ivanušec, Majer, Josip Šutalo ili sad Baturina.
U Hrvatskoj se općenito brzo zaboravljaju činjenice i zasluge i iznova aktualiziraju negativni faktori. No, ukupan i postojan euro okvir Dinama u proteklim sezonama vrlo jasno ukazuje na kvalitetu i doprinose igrača koji su tu duže, kao Livaković (27), Oršić (29) i Petković (28). Kao što iskoraci mlađih, u ovom slučaju Josipa Šutala potvrđuju ispravnost oslanjanja na veterane.
U kontekstu Vatrenih, razina forme spomenute četvorke ukazuje da će Zlatko Dalić imati na raspolaganju četiri važne karike, koje će u većem ili manjem obimu biti sposobni dati doprinose kao u Dinamu. U kojem se, naravno i dogodi pad forme nekog reprezentativnog kandidata, zbog ozljede ili nečeg drugog, a kojem onda nije jednostavno u tom stalnom drilu Dinama pohvatati prijašnje razine forme.
Tu konkretno mislimo na Luku Ivanušeca, koji je bio iznimno dobar u eri "povijesnog rušenja Tottenhama", ali je u ovoj fazi karijere (23) nestabilne forme. To, naravno, ne znači da je postao slabiji igrač, nego da ga treba podržati da se u nju slijedom svojih potencijala uskoro vrati. Za Katar je možda kasno, ali Dinamo i Vatreni će nastaviti igrati i poslije toga...