I kako bih ja sada trebao objasniti Leovcu da mora igrati ovaj s pletenicama u kosi, puhao je pred suradnicima nezadovoljni Nenad Bjelica kada mu je poslodavac u srpnju 2019. godine u svlačionicu ugurao švicarskog reprezentativca osebujnog imidža. Zvao se François Moubandje i u Dinamo je dolazio iz Toulousea s najboljim preporukama: provjeren lijevi bek, internacionalac i sudionik završnice Eura 2016, povrh svega slobodan igrač bez odštete.

Premda ga trener nije škartirao, Moubandje se kod Bjelice nije naigrao. U sljedećoj sezoni dobio je 14 prvenstvenih utakmica, ali one izazovnije mečeve redovito je gledao s klupe ili tribine, jer je šef imao neke druge favorite. Obranu mu je držao Emir Dilaver oštar kao britva. Lijevog beka igrao je Marin Leovac, defanzivno pouzdan i iskoristiv u napadu, a bili su tu i ‘liblinzi‘, poljski veznjak Damian Kądzior te Mario Šitum...

Livaković kao pričuva

Ako iz usputne anegdote s Moubandjeom u glavnoj ulozi naslućujete da bi još jedan igrač s pletenicama i bez odštete mogao postati prvom žrtvom Bjeličine sljedeće reforme, vjerojatno niste daleko od istine. Samy Mmaee je na predstavljanju impresionirao nogometnim znanjem i samouvjerenim gardom, ali raspao se čim su na red došle prve zahtjevnije utakmice.

Samy Mmaee

RONALD GORSIC Cropix

Nema dvojbe da bi Bjelica bio sretniji kada bi na startu drugog mandata u rosteru pored Théophilea-Catherinea imao i zdravog Dinu Perića, jer bi oko afirmiranog stoperskog tandema lakše gradio posljednju crtu obrane, dok bi Marokanac svoj status utvrđivao iz drugog reda kandidata. Ovako, u nedostatku odgovarajućih rješenja možda Mmaee i zadrži mjesto u početnom sastavu, no dugoročno svoj novac ne bih uložio na 27-godišnjaka.

Dolazeći u Maksimir u svibnju 2018. godine Bjelica je već u drugoj utakmici na klupi podignuo trofej. Finale kupa u Vinkovcima odradio je pragmatično, ostavljajući među pričuvama danas kultna nogometna lica poput Dominika Livakovića (branio je Daniel Zagorac) i Gabriela Magalhaesa koji je u međuvremenu izrastao u Arsenalova hit-stopera.

Nenad Bjelica

DAMIR KRAJAC Cropix

Niti Hajdukov tadašnji trener Željko Kopić nije bio sklon kockanju pa su na klupi završili brendirani strijelci Hugo Almeida i Márkó Futács. Posao je za plave odradio Mario Gavranović, strijelac pobjedničkog gola.

Tvorničke postavke

Kada četiri mjeseca kasnije vrati Fenerbahçe na tvoričke postavke onom rijetko viđenom koračnicom (4-1) i nacrta koordinate za let prema europskom proljeću, Bjelica će iza Gavranovića pronaći pozicije i Mislavu Oršiću, Daniju Olmu, Ivanu Šunjiću i Amiru Rrahmaniju. Njegovu nogometnom oku u nastavku nije pobjegao niti talent Nikole More, a u svojoj posljednjoj maksimirskoj utakmici (travanj 2020. protiv Istre) među starterima su pored Brune Petkovića bili još i Joško Gvardiol, Lovro Majer te Luka Ivanušec. Drugim riječima, Bjelica je funkcionirao kao paket ‘dva u jedan‘, trofejni trener plus stvaratelj.

Tijekom gotovo 4,5 godine, koliko ga nije bilo u klubu, Dinamova momčad je promijenila fizonomiju, a svlačionica ustanovila neku novu hijerarhiju. I dalje tamo najglasnije zvoni riječ Arijana Ademija i Brune Petkovića, ali se sada puno pita i Stefana Ristovskog te Josipa Mišića koji su u klub stigli nakon Bjelice. Ima li za sve njih mjesta u momčadi ili će trener raspustiti tzv. pušačku sobu i okrenuti se alternativnim rješenjima?

Lukas Kačavenda

GORAN MEHKEK Cropix

Za očekivati je da će u prvim danima mandata Bjelica priču graditi oko kralježnice Nevistić - Ristovski - Mišić - Baturina - Petković, ali čim pohvata konce poželjet će dati momčadi svoj autorski potpis. To je dobra vijest u prvom redu za mlade hrvatske nogometaše poput Luke Stojkovića, Lukasa Kačavende, Branka Pavića, a možda i za nešto starije poput Sandra Kulenovića koji je bio u momčadi prilikom posljednjeg Bjeličina boravka u klubu. Karte se miješaju ispočetka i gledat ćemo bitno drukčiji Dinamo...