Dinamova je čaša često poluprazna ili polupuna, zavisi s koje ju strane spektra gledate. No, uvijek je predmet spora, to je barem jasno. Tako je i ovoga proljeća - kada je nove lirične hvalospjeve priprema i starta polusezone zamijenio novi krik: "Je li to sve dovoljno dobro?" Logično, iz dva aspekta: prvi - Dinamo kašljuca igrom, a posljedično i rezultatima, protiv momčadi poput Gorice i Lokomotive. Drugi - i važniji - rivali u HNL-u nikad nisu bili opasniji...
U ovome času, još uvijek, naglasak je na Europu, barem do četvrtka navečer. Kada dolazi Sevilla, i to, po nama, poslije utakmice (1-3), u kojoj je Dinamo ostavio najbolji dojam ovoga proljeća. I zaslužio možda i više od "minus dva". Ovaj put, međutim, Dinamovu ćemo kupažu jedne europske čaše promatrati kroz jedan drugi, veoma važan aspekt. Je li u tim plavim, europskim kupažama korištena sorta vranac, cijenjena makedonska sorta? Odgovor je prilično jasan: kada su plavi enolozi koristili tu sortu, Dinamova je butelja uglavnom bila slavodobitna. Kada je vranac bio izostavljen, uglavnom bi na stol Dinamovu kibicu bacili kiseliš, od kojeg posteuropsko jutro nudi tešku glavobolju...
Aluzija je, naravno, jasna: Dinamo u Europi s Arijanom Ademijem i bez njega, nije ista momčad. Upravo je stoga novi zalet prema novoj senzaciji (četvrtak, 18.45 sati), vrlo intrigantan. Vijest da je Arijan Ademi ozlijedio mišić nakon bizarnog sraza s Mišićem, zbog čega je upitan ne samo za Sevillu, već i za Osijek - učas je bila označena alarmantnom. S debelim razlogom.
Jer, kada se analizira, ne samo dojam, već i gola statistika, stvar postaje još i bistrija: Dinamo je ukupno u Europi s Ademijem odigrao 92 utakmice, i slavio u njih 46, uz 29 poraza i 17 remija, a samo u grupnoj fazi natjecanja u Ligi prvaka ili Europskoj ligi, odnosno dva izleta u drugu rundu natjecanja, u točno 50 utakmica ubilježio je 19 pobjeda, devet neodlučenih rezultata i 25 posrtaja. Bez Ademija, što zbog ozljeda, dopinga ili kartona, "modri" su u Europi odigrali 50 dvoboja, te su 17 puta slavili, 11 puta remizirali te 22 puta pali. Međutim, u skupinama su, pak, u 22 duela, samo tri puta izvukli "lucky punch", čak su 19 puta nokautirani te su jednom izvukli neriješeno.
OK, mnogo se toga promijenilo u zagrebačkom vinogradu otkad je Ademi prvi put odjenuo plavi dres u nekoj europskoj utakmici, dugo se tražio "enolog" koji će iz te boce probuditi "modrog duha", a i neki Uefini delegati uzeli su mu 24 mjeseca zbog one dopinške afere. No, dojam je da ga je ta epizoda samo psihički ojačala i u njemu izgradila duh, koji će ga od jeseni 2018., pa sve do danas, ne samo svrstati u maksimirski panteon besmrtnosti, već i stvoriti lidera, kapetana, ali i čovjeka koji Dinamu na terenu daje potpuno drugačiju, pobjedničku dimenziju.
Iako je već kod Vahida Halilhodžića pokazao da bi mogao biti "taj", kada ga je bosansko-hercegovački trener preoblikovao u "pit-bulla", Dinamova euro-priča u kojoj je postao i bio glavni lik zapravo počinje od dolaska Nenada Bjelice i pohoda na europsko proljeće te sezone 2018./19. Pritom je upravo on protiv Benfice u osmini finala Europske lige nedostajao da Portugalce još više približi senzacionalnom ispadanju. Istina, Šunjić ga je tada vrlo dobro zamijenio, ali nedostajala je kapetanska ruka na terenu, pogotovo u Lisabonu, kada se lomio dvoboj.
Sljedeće sezone davao je ključni štih u Ligi prvaka, a onda je lani u EL-u gurao svoju momčad do sedam pobjeda, dva remija i tri poraza, te časnog oproštaja od kasnijeg pobjednika Villarreala.
- On je naš vođa i pobjednik, ključni čovjek. Na terenu, i izvan njega - kliktali su pritom suigrači i treneri.
Ne bez razloga. Kao što i sada, nikako bez razloga, mnogi nariču.
S Ademijem, Dinamo na terenu ima i trenera, i kapetana, i beskompromisnog čovjeka, čije igračke posebnosti "modrima" daju bolji ton, ali ujedno i tipa koji ne priznaje poraz. Uz njega, bolji su postojali brojni suigrači, a cijela igra imala je važan balans, nužan za Europu. Konkretno, Dinamo je igrao na "Ademijev pogon", čiji je ratnički učinak bio opipljiv i kada igrački nije bio na visini.
Upravo je stoga vijest da ga nema zatresla Maksimir. Ima Kopić u talonu Mišića i/ili Gojaka/Bulata, koji ga mogu teoretski igrački zamijeniti, no tko će preuzeti mentalitet i karakter, to je pitanje. Dinamov trener ima tri dva da nađe rješenje koje bi razveselilo i njega, i navijački puk. No, da će biti teško, svakako. Jednostavno, Dinamo s Arijanom Ademijem i bez njega, nije ista momčad. To dokazuje statistika, ali to dokazuju i brojni kružoci suparničkih tabora, iz kojih se sve glasnije čuje da je najbolja prilika da se Dinamu poremete domaći planovi upravo izostanak tog neprocjenjivog 30-godišnjaka. Dinamova generala Pattona...
Uostalom, Dinamo je ove sezone s kapetanom u kadru odigrao ukupno 10 HNL dvoboja i pritom ubilježio tek jedan poraz (Hajduk na Maksimiru), a koliko se karakter ruši dokazuju brojni primjeri. Tko ga može zamijeniti, već smo pisali.
No, problem ovog Dinama možda i leži u tom jednom veznom detalju: kada se ove zime pojavila vijest da je Dinamo, kao, zainteresiran za kolumbijskog veznjaka Andrésa Colorada, mnogi su brže-bolje zaključili da je sigurno riječ o patki, jer je Dinamo na tim pozicijama popunjen. Istina je, međutim, malo drugačija: takvog igrača Kopić faktički nema u kadru. Radi se o klasičnom defenzivnom veznom, razbijaču, a to definitivno nisu ni Ademi, ni Gojak, Bulat, Baturina, pa ni Mišić.
Oni svi više vole djelovati u paru, s tendencijom odlaska naprijed, kreiranja. A u sustavu s trojicom iza i ofenzivno nastrojenim bekovima, objasnio je nekidan i Ilija Lončarević, nije zgorega u momčadi imati baš jednog takvog. Za balans. Tada bi, primjerice, i Ademiju bilo lakše.
Do nekog novog prijelaznog roka, međutim, Dinamo ima to što ima. A ujedno ima raspored da se smrzneš. Pogotovo ako ti u svlačionici spreman nije Arijan Ademi...