Ne diraj lava dok spava. Maksima je to u koju će se ugurati rezime sezone hrvatskog klupskog nogometa, u kojoj je „kralj“ zadrijemao u prvim kadrovima, a zatim ljutitom „rikom“ otjerao pretendente na krađu njegova statusa. Dok je Dinamo počeo zijevati u ljetnim noćima, gdje je pospanost pojačala grčka tragedija u Ateni, praški „šamar“ od Sparte ili šok protiv Hajduka na otvaranju prvenstva u Maksimiru, Modri su do božićnih praznika utonuli u „zimski san“, iz kojega su, pak, agresivno iskočili u proljetnom ambijentu i natjerali konkurente na evakuaciju.
Osim što se „lav“ probudio, neoprezni rivali okidačima su okrznuli i cijeli čopor: od kupovine godišnjih ulaznica zbog završnog kola u Kranjčevićevoj ulici, preko najave „zmajevog gnijezda“ i pobjede u ključnoj utakmici, do ismijavanja s europskom „petardom“ u Solunu. U prijevodu, Dinamo se ljutito, s pjenom na ustima probudio iz sna, a na nogama je (ponovno) i - Zagreb. Ilustriraju to zakrčene ulice, odjeci topovskih udara, plave zastave na svakom kutku. Od starijih gospođa, koje se raspituju o prijenosu fešte s trga, do „klinaca“ koji će, pored Mbappéa, Haalanda ili Bellinghama, na leđa prije „staviti“ Petkovića, Baturinu ili Ademija, a 24 tisuće gledatelja u istoj će večeri gromoglasnim ovacijama pozdraviti aktualnu klupsku vrhušku.
Odradi li Real Madrid finale Lige prvaka s pozitivnom ocjenom, Dinamo će stići na prag elitnog natjecanja, na prag basnoslovne financijske injekcije
Dok su glavni konkurenti (čitaj: preostali članovi „velike četvorke“), ostali na osam i više bodova deficita za novim (starim) prvacima, svježe završena sezona nedvojbeno će se kristalizirati u (po)najveću u klupskoj povijesti. Konačni rezultati su dobri, štoviše, odlični, ciljevi su ostvareni, ali dugoročno gledano, krvna slika tek bi trebala doći na optimalnu razinu. Pored tri nova trofeja u klupskim vitrinama, u Maksimirskoj 128 iznjedrene su dvije puno važnije pobjede, koje se, zapravo, međusobno nadovezuju. Promjene u klupskoj utrobi „očistile su“ Dinamo od pesimizma, sumnjivih političkih konotacija i upitnih izlika zbog kojih je velik dio Zagrepčana u proteklom desetljeću izbjegavao dolazak na Maksimir, zbog čega se glavni gradski trg nije „zaplavio“ 17 godina.
„San“ koji je „lav“ odradio, lako bi se mogao pretočiti i u dodatnu, neiscrpnu energiju, u još veći odmak od konkurenata, a najbolje bi tek moglo uslijediti. Odradi li Real Madrid finale Lige prvaka s pozitivnom ocjenom, Dinamo će stići na prag elitnog natjecanja, na prag basnoslovne financijske injekcije još većeg unosa kvalitete u svlačionicu i još deblje dominacije u nacionalnom dvorištu. Dok će iduće sezone biti jači za povratnike od višemjesečnih ozljeda, momčad će biti osvježena i novim, konkretnim pojačanjima za pohod na Ligu prvaka, a ostane li u klubu barem jedan iz tandema Petković&Baturina, ili čak obojica, barem do svršetka kvalifikacija za Europu, Dinamo bi i u idućoj kampanji mogao biti „svemirski brod“ za ostatak lige. I to s još jačim motorima. S mirnim vodama po pitanju vladajuće garniture. S istim trenerom na klupi.
Ovosezonska simbioza s navijačima, s vrhuncem ispod kipa bana Jelačića, momentalno je postala najvrjednija pobjeda sezone
Jer, ipak, na „buđenje lava“ utjecali su i ironični zazivi konkurenata o ostanku trenera u klubu. No, dupli Dinamov trijumf na Poljudu, pogotovo drugi, u polufinalu Kupa, poprimio je neupitne konture prekretnice sezone, a upravo se u toj utakmici dogodila reforma u formaciji, „pogled izvan kutije“, promjena na kojoj je inzistirao trener, a koja je, u konačnici, rezultirala s dvomjesečnim „zelenim“ nizom.
Povrh svega, iako maksimirski klub godinama ima pretplatu na trofeje, ovosezonska simbioza s navijačima, s vrhuncem ispod kipa bana Jelačića, momentalno je postala najvrjednija pobjeda sezone i najstrašnija slika za ostatak konkurencije, koja će, kako stvari stoje, žaliti što je „dirala lava“ dok je drijemao…