Nije sto posto sigurno radi li se o epidemiji ili pandemiji, no sigurno je svakako kako Dinamo u borbi s tom "bolešću" lijeve strane svoje formacije, još uvijek nije našao adekvatno rješenje...
Od odlaska Borne Sose u ljeto 2018. godine, koji u Dinamu ruku na srce nije niti pokazao koliko može, "modri" su ga za mandata Nenada Bjelice nadomjestili Marinom Leovcem, no njegovim padom u drugi plan, pa i kasnijim odlaskom, nastala je ogromna rupetina, koja, eto, kako čujemo, niti dan-danas nije adekvatno pokrivena. Premda se u međuvremenu za pojačanja na poziciji lijevog beka iskeširalo više od šest milijuna eura, ili preračunato oko 50 milijuna kuna...
Kapali su u međuvremenu Moubandje, koji je predstavljen kao "avion"; ali takva mu je bila samo plaća, potom je zbog raznoraznih makinacija doveden za deset milijuna kuna Čabraja iz Gorice, da bi bio proslijeđen na posudbe u Ferencvaros i Olimpiju, potom je otkupljen i Daniel Štefulj iz Rijeke za milijun eura, no beka je pokrivao - Bartol Franjić, domaći dečko koji je poput hansaplasta lijepljen na bilo koju defenzivnu "ranu", ovisno o potrebi. A onda je zimus kao "flagship" pojačanje Zdravka Mamića i pokazivanje mišića konkurenciji od Osijeka kupljen Petar Bočkaj, u petom najskupljem ulaznom klupskom transferu. I premda je imao lošijih partija, na kraju je tijekom minulog proljeća skupio 18 nastupa, uz dva pogotka i tri asistencije, no smatralo se da će nakon odrađenih ljetnih priprema, bivši Osječanin ove jeseni predstavljati veliko "modro" pojačanje.
Kad ono, dva dana prije početka sezone i Superkupa s Hajdukom - šok.
"Ljubičić sve bliži poziciji lijevog beka", zavrištali su klupski kroničari, sigurno ne bez vraga, odnosno informacija "iznutra".
Pokazivanje mišića
U prijevodu, ako smo dobro shvatili, Bartol Franjić prodan je Wolfsburgu kao veznjak, premda je na toj poziciji odigrao daleko najmanje utakmica za "plave", a kao veznjak (!) je kupljen i Robert Ljubičić iz bečkog Rapida, da bi poslije nekoliko pripremnih utakmica, bio predodređen za poziciju - lijevog beka.
Ako ste se malo pogubili u ovoj rokadi, ne brinite, niste jedini.
Premda su u kadru i Bočkaj i Štefulj, kao nominalno lijevi (wing)bekovi, plaćeni zajedno gotovo četiri milijuna eura, iako kadar i dalje broji nemalih 30, 30 i kusur igrača, Dinamo u sezonu planira krenuti s Ljubičićem na lijevom beku. Čak i da tamo na kraju redovitije bude Petar Bočkaj, dovoljno je da se o Ljubičiću na toj poziciji i razmišlja. Jer, upravo se tako, možda, izgubila i prava percepcija Bartola Franjića kao veznog igrača...
Tko je "taj"?
Nije, naravno, u današnje doba lako dovesti ili stvoriti lijevog bočnog igrača, oni su itekako na cijeni, upravo zbog činjenice da se radi o deficitarnoj poziciji. No, problem je ako netko pojačanje "xy" vidi kao veznog igrača, a onda ga praktički "kazni" zbog njegove svestranosti. Možda je ideja u slučaju Oršićeve prodaje, da se Bočkaj vrati na "svoje" mjesto lijevog krila, međutim, niti to nije bilo programirano baš tako u času kada se zimus dovodio...
Dinamo je, bez sumnje, odradio velebni (ulazni) prijelazni rok, međutim, kod kadroviranja ekipe napravljena je greška. Možda će, to zasad ne znamo, Ljubičić na beku biti kolosalan, ali, nije li doveden kao suport Mišiću i Ademiju? Možda će Dinamo, niti to nipošto nije isključeno, do kraja prijelaznog roka, reagirati i dovesti još jednog igrača, no bez obzira na sve kondicionale koji su otvoreni, činjenica jest da se u zadnjih praktički pet godina na toj poziciji nije dovelo igrača za kojeg će i treneri, i Uprava, i suigrači, i navijači čvrsto stati i reći: To je taj!