Neki se pitaju čemu zabrinutost za Dinamov prolaz protiv Ludogoreca i proboj u play-off Lige prvaka kad ima prednost 2:1 iz prvog susreta i veću kvalitetu. No, i Ante Čačić će reći da je to utakmica sezone, a modro je lice pomalo zagasito i nužan je brzinski face-lifting.
Pitanje je u kolikoj mjeri kritike trebaju ići izravno na Čačićevu adresu, a koliko “ubadati” generalnu činjenicu da Dinamo danas, kad po imenima igrača ima moćnu momčad koja bi i u skupini Lige prvaka trebala imati dobre šanse barem za treće mjesto i proljeće u Europskoj ligi, ako ne i snagu za prolaz u elitnom natjecanju, pati na terenu protiv Škupija i Ludogoreca?
Snuždena lica
Koliko su stručni diskontinuitet, a do koje mjere limiti pojedinih trenera doveli do toga da Modri ponovno nisu ekipa koja ima snagu momčadske igre? Zar to nije razočaravajuće? Pazite, Ademi, Mišić, Ivanušec, Oršić i Petković treću sezonu igraju zajedno. Ako izbacimo Mišića, ostala četvorica su već četvrtu godinu skupa, a na terenu se traže. Lopta ne teče. Nema brzih i točnih akcija ili ih ima premalo, s kojima bi se pokazalo da se zna što se želi. Pa i određene momčadi s daleko manjim proračunima, jeftinijim i objektivno slabijim individualcima poput Bodo/Glimta koji čeka u doigravanju, igraju kao po špagi.
Pritom je Dinamo u očitoj degresiji jer po svim tim pitanjima daleko je bolje djelovao kad je lomio Tottenham, nosio se sa Šahtarom ili pružao otpor Manchester Cityju... U Bodo/Glimtu je isti trener od 2019. godine, u zagrebačkom klubu su to igrači, ali su ih od tada vodili Bjelica, Jovićević, Mamić, Krznar, Kopić i sada Čačić. Ponekad je važnija konstanta stručnog rada (pod uvjetom da je kvalitetan!) nego igrača... Jer treneri su prvi graditelji igre, zato nekad nije drama niti kad nekoliko asove ode.
Dinamovci su bili snuždenih lica nakon Varaždina, pogotovo Čačić, kojemu neki očito rade o glavi i po njima mogao bi pasti već u utorak ako mu bugarski orao sjedne na nju. Na svoje je uši čuo BBB-e ispod prozora dvorane za press-konferencije koji prvo skandiraju “Dinamo, Dinamo”, a potom “Čačiću, odlazi”, što je za trenera loša vijest. Međutim, za Modre takav ishod od subote može biti dobar jer to što su prosuli dva boda zapravo ništa ne znači, a “otrježnjavajuća pljuska” uoči utorka mogla bi blagotvorno djelovati.
Forma nije prava
Vodstvo 2:1 iz Razgrada lijep je temelj, ali ništa ne jamči. Ako Modri neće ponuditi bolji nogomet, ukoliko ćemo opet vidjeti istu sliku susreta, bojimo se kakav će biti rezultat. Jednom je Dinamo ima više sreće i ostao je u njegovu korist, ali Fortuna rado šara. Komentari nakon prvog ogleda koji su banalizirali stvari do teze “rezultat ili lijepa igra” neće pomoći. Rezultat je jedino mjerilo, a pravim navijačima svaka utakmice je draga u kojoj se pobijedilo.
No, Dinamova briga nije lijepa igra, nego kvalitetna igra. U jednom razdoblju može se pobjeđivati i bez nje, ali prije ili kasnije to stane. Ne očekujemo da blistaju ili da gaze Ludogorec kao na Ramljaku, no s obzirom na igrački kadar koji imaju s pravom se traži više energije, brzine i točnosti u pasu, jasnija ideja kako izraditi šansu i bolja kontrola utakmice nego u Razgradu. Bude li tako, nećemo se imati razloga brinuti. I Čačić će mirnije dalje. Sami o sebi odlučuju.
Pojedini igrači nisu u pravoj formi. Trener će morati dobro odabrati i što brže vratiti one koji kaskaju, no to ne ide preko noći. Ludogorec je ostao bez centarfora Sotirioua i strijelca u prvom ogledu Tekpeteyja. Ionako jači u klasi Zagrepčani tako dobivaju još veću prednost. Sve govori da bi Dinamo morao proći.
Mjesto mu je u Ligi prvaka, čak i ako nije “filharmonija” kakva bi mogao biti. No, kad znamo što smo od tog kluba sve znali doživjeti i da je prva utakmica mogla okončati drugačije, zanimljivo će biti na Maksimiru...
--------------------------------------------
Pogled stručnjaka
MILE PETKOVIĆ: Ima razloga za brigu!
Dinamo mora biti zabrinut uoči uzvrata s Ludogorecom, a pozitivna je činjenica što su naši klubovi obično gubili kad nisu bili zabrinuti. Ne omalovažavamo, niti podcjenjujemo trenera niti igrače, no objektivno u igri Dinama je puno nedostataka. Ima rezultatsku prednost u odnosu na Bugare, ali kao što su oni dobili vani, tako isto i Ludogorec može u Zagrebu. Ako je Varaždin odigrao 1:1, tko kaže da Bugari nisu u stanju biti bolji? Možda će odlučivati i penali. Svakako je mudrije biti zabrinut pa dobiti, nego biti komotan pa ispasti. I Čačić je sam rekao da nije bio zadovoljan kvalitetom igre, a ne samo rezultatom. U novoj utakmici Dinamo mora biti na puno boljem nivou da bi prošao. Trener bi morao neke stvari polako presjeći i definirati koja je udarna postava, iako i ja sam kad gledam Dinamo imam dvojbi oko nekih igrača. Previše igrača nije u formi, moraju više davati. Uvijek devetorica mogu dvojicu šlepati, ali dvojica ne mogu devetoricu. Jednostavno, moraju biti krajnje oprezni i angažirani, pa dobiti bilo kako. Makar na mišiće.
TOMISLAV DUJMOVIĆ: Nema razloga za brigu!
Vidim da su svi kritički nastrojeni, ali na početku sezone većina momčadi u Europi se muči. Nije iznimka ni Dinamo. Prva utakmica trećeg pretkola igrana prošlog tjedna u Razgradu bila je solidna, bitna je pobjeda da se u uzvrat može ući oprezno, ali s rezultatom koji daje nade za prolaz dalje. Dinamo je preiskusan, s obzirom na sve godine u kojima su igrali europske utakmice, a osim toga svi će igrači gristi, znaju kakav je ulog i bacit će se na glavu za prolazak i iduću kvalifikacijsku rundu Lige prvaka. Dakako, utakmica može krenuti i negativno, kao što je, primjerice, krenula Hajdukova s Vitorijom, međutim, presudio je karakter i skupina dobrih igrača. Dinamo ima velike šanse i nadam se sigurnom prolazu bugarskog prvaka. Ludogorec očekujem jednak kao u prvoj utakmici. Godinama ulažu velik novac i oni također žele potvrdu rada. No, imaju nesreću što su naletjeli na Dinamo, koji u svome rosteru ima bolji fond igrača. Dinamo neće dopustiti gostima da se razmašu na maksimirskom travnjaku.