Veliku pobjedu, dosad najveću ovosezonsku, protiv neprijeporno najjačeg suparnika, ostvarila je Dinamova momčad. Da, na ovoj je utakmici presudni čimbenik bila - momčad! U Splitu je, naime, odlučila pojedinačna klasa, a na startu Europske lige ova je plava momčad, koja je još u stvaranju, izgledala osjetno bolje od turske.
I bila je za svoju izvedbu nagrađena 3:1 pobjedom, za požrtvovnost, borbenost, za lijepe akcije i kombinatoriku, za način igre “svi za jednoga, jedan za sve”. Napokon, ono što je najvažnije, i za efikasnost...
A kad momčad dobro izgleda, onda u pravilu “izbaci” i nadahnutog pojedinca. Bilo ih je u Dinamovu sastavu nekoliko, Škot McKenna sve je nemilosrdniji zapovjednik plave obrane, pokraj njega će se malo tko naigrati, suparnički napadači mrze duele s njim. Pa Hoxha, koji je na zadnje dvije utakmice dočekao priliku i objeručke je zgrabio, svojim je minijaturama na lijevome boku natjerao trenera Fenera Domenica Tedesca da iz igre izvadi Söyüncüa, kojeg je Hoxha “izludio”, no ni Semedo nije ništa bolje prolazio u dvobojima s raspoloženim albanskim reprezentativcem.
Međutim, prvo ime dvoboja neprijeporno je bio dvostruki strijelac Dion Drena Beljo! Nastavio je sjajan golgeterski ulazak u sezonu, dosad je, na osam odigranih utakmica, postigao čak šest pogodaka. A ova dva protiv Fenera podsjetila su nas na nenadmašnog pokojnog njemačkog centarfora Gerda Müllera, čovjeka koji nije izgledao ni kao nogometaš, ni kao sportaš, ali je za Bayern zabio nevjerojatnih 398 golova (na 453 utakmice), a za Njemačku je bio strijelac u 68 navrata, na samo 62 utakmice!
Müller nikad nije zabio “eurogol”, ali je uvijek bio u pravo vrijeme na pravome mjestu. Baš kao što centarfor mora i treba biti, baš kao što je i Beljo u dva navrata protiv Fenera bio tamo gdje je morao biti. Kod prvoga se gola sjajno snašao nakon “flipera” turske nespretne obrane i s pet-šest metara pogurnuo je loptu u mrežu. A kod drugoga gola, također s vrha peterca, znalački je dočekao Hoxhino dodavanje i lagano je produžio loptu u mrežu, iskoristivši “spavanje” Browna, zbog kojeg nije bilo zaleđa.
Beljo je iskazao dobro znani golgeterski njuh, materijalizirao je Dinamovu izvedbu i usmjerio je plavi brod prema prvim europskim bodovima.
Dugo je Zvonimir Boban čekao Belju da riješi situaciju u Augsburgu, dočekao ga je, Nijemci su spustili odštetni zahtjev i Dinamo ga je na kraju doveo za četiri milijuna eura. I Beljo malo-pomalo, utakmicu po utakmicu opravdava taj uloženi novac i postaje onaj čovjek kojega se tražilo. Strijelac, golgeter, “match-winner”, igrač koji donosi pobjede. Kao šlag na ukusnu momčadsku tortu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....