Greda koju je Petar Bočkaj pogodio u sudačkoj nadoknadi utakmice s Red Bullom još odzvanja u prisjećanjima Dinamovih navijača. Mada će objektivni promatrač maksimirskog dvoboja zaključiti da je austrijski sastav sveukupno ostavio bolji dojam i bio bliže pobjedi. Posredno, tome svjedoče i recenzije koje su Dinamovi igrači dobili za prikazanu izvedbu. Najbolje ocjene dobili su igrači posljednje linije hrvatskog prvaka: dvojica stopera – Josip Šutalo i Dino Perić, te Robert Ljubičić.
Nema sumnje, dojam Ljubičićevog nastupa upotpunio je i pogodak u 40. minuti susreta. Neki će kroničari ustvrditi da mu je to bila i ponajbolja igra u Dinamovom dresu. Uzorak Ljubičićevih prezentacija za Dinamo svodi se na dosadašnjih 20 nastupa. Većinu od njih mladi je reprezentativac Austrije odigrao na „pogrešnoj poziciji“. Kada je 13. lipnja potpisao ugovor s maksimirskim klubom Ljubičić je predstavljen kao defenzivni vezni igrač. Tu je poziciju, naime, upražnjavao u bečkom Rapidu, odakle je i stigao u Dinamo.
No, već tijekom pripremnog razdoblja trener „modrih“ Ante Čačić detektirao je problem: Dinamo nema lijevog beka! Rješenja „na lageru“ – Petar Bočkaj i Daniel Štefulj nisu opravdala Čačićeva očekivanja i Dinamove visoke standarde. Konačno, Bočkaj i nije bek (iako ga je Dinamo kao takvog kupio od Osijeka za 2,7 milijuna eura) već krilni napadač, koji može (na razini HNL-a) odigrati solidno i na mjestu braniča. Dok je maksimirski menadžment (bezuspješno) pokušavao riješiti problem lijevog beka, trener Čačić na neuralgičnu je poziciju u momčadi postavio novopridošlog Ljubičića.
I tako već 20 utakmica Ljubičić igra lijevog beka – iz usluge, a Dinamo je praktički jedini klub u Ligi prvaka, koji na spomenutoj poziciji nema „izučenog igrača“. A Ljubičić se neprestano suočava s novim izazovima: prvo je bio lijevi bek u 4-2-3-1, pa potom i lijevi bočni u 3-5-2.
Razvidno je da se Ljubičić u svojim improvizacijama sve bolje snalazi mada je i nadalje uočljiva velika disporporcija u njegovim defenzivnim, odnosno napadačkim dionicama. Kudikamo je učinkovitiji u ofenzivnom segmentu igre. U obrambenim zadaćama još nema posve „čitljiv rukopis“. Bilo je to zamjetno i u utorak navečer protiv Red Bulla.
No, u Maksimiru su zadovoljni, jer 23-godišnji Ljubičić „svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje“. Shodno tome mogao bi biti zanimljiv i kao reprezentativni potencijal. Mediji stoga sporadično potežu pitanje: za koga će se odlučiti mlađi Ljubičić (stariji brat, 25-godišnji Dejan reprezentativac je Austrije)? Do sada je imao nastupe i za Hrvatsku (U20) i Austriju (U21). Teoretski, Robert (rođen 1999. u Beču) mogao bi zaigrati i za reprezentaciju BiH, budući da su roditelji braće Ljubičić rodom iz središnje Bosne (Busovača).