Slika Dinama u Milanu nakon utakmice. Trener Ante Čačić nije zadovoljan jer su njegovi izgubili, igrači su neraspoloženi, pomalo tužni, uglavnom je većina izbjegavala izjave. Dok smo u utrobi San Sira gledali kako nas plavi dečki pozdravljaju, ali prolaze bez riječi, shvatili smo zapravo snagu današnjeg Dinama. Ljudi su poraženi od velikog kluba na njegovom stadionu, u utakmici Lige prvaka, a djeluju kao da im se srušio svijet.
Jesu li normalni?
Uhvatili smo se u razmišljanju:
”Pa, jesu li oni normalni, zar stvarno misle da bi nakon Chelseaja trebali pobijediti i Milan, prošetati Ligom prvaka?”.
Očito je ovaj Dinamo sam sebi postavio letvicu jako, jako visoko, pa je sad utučen i kad gubi od sedmerostrukog prvaka Europe. I makar smo ostali bez željenih izjava nakon sudara na San Siru, bili smo nekako sretni zbog takvog stava plave svlačionice. Nekih godina, kad je Dinamo u Ligi prvaka naučio na poraze kao magarac na batine, nakon izgubljenih dvoboja obično s rezultatski katastrofalnim raspletom, igrači su zborno pjevali nakon utakmica:
”Liga prvaka je za nas škola”.
I nismo na licima vidjeli neku nesreću, tugu, nezadovoljstvo, kao da je svaki poraz bio normalna pojava oko koje se nije trebalo previše uzbuđivati. Ovo je sad jedna sasvim druga priča, hvala Bogu da je tako, da plavo društvo svaki poraz, pa i od najjačih kultnih europskih klubova, doživljava kao bolno iskustvo. I što nikome ne priznaje da je bolji, jači... Ovaj Dinamo ne slavi poraze, u njima ne može naći niti mrvicu zadovoljstva, priznaje samo pobjede.
Zato ta slika Davida koji nije uspio probosti Golijata, a koji zbog toga pati, zapravo je slika koja je oslikana svijetlim bojama. Najljepša slika koju smo ponijeli iz Milana. Ona pokazuje da je Dinamo spreman za veliku borbu u Ligi prvaka, za hvatanje pozicije koja vodi u još jedno europsko proljeće. Nakon Chelseaja i Milana stižu, zapravo, odlučne utakmice koje određuju sudbinu Čačićeve momčadi u ovoj skupini. To su ogledi sa Salzburgom.
Baš nas je prije nego što smo otputovali u Milano nazvao austrijski kolega Markus, jedan od vodećih sportskih novinara u toj državi, i sasvim ozbiljno nas je upitao mogu li Dinamo i Salzburg osvojiti prva dva mjesta u skupini, ispred Chelseaja i Milana? Pitanje nam se činilo ipak pomalo groteskno, kao da je katapultirano iz usta nekog radikalnog optimista. Izrazili smo skepsu prema takvom raspletu, ali kad malo bolje promislimo, u ovoj skupini zaista je sve moguće, sve opcije su otvorene. Dinamo je srušio Chelsea, a Salzburg je uzeo po bod Milanu i Englezima. Dinamo je nakon dva kola drugi, Salzburg treći, a glavni favorit skupine Chelsea - zadnji!
Vizije se podudaraju
Salzburg je definitivno jaka momčad, to pokazuju i rezultati na startu Lige prvaka, Austrijanci su ostali neporaženi protiv dva velikana. Velika je sličnost Dinama i Salzburga. Radi se o klubovima koji proizvode i dovode mlade talentirane igrače, mnoge od njih prodaju u unosnim transferima. Tu im se vizije podudaraju. U sljedeće dvije utakmice koje slijede u ovoj skupini Dinamu je velika prilika Salzburg, a Salzburgu je velika prilika Dinamo. Utakmice koje prate jedna drugu, prvo gostovanje Modrih u gradu soli, pa onda ogled u Maksimiru, mogu ispisati i konačni rasplet ove priče, makar su dosadašnji rezultati pokazali da bi teška borba za pozicije koje vode na proljeće u Ligi prvaka, odnosno, Europsku ligu, mogla trajati do zadnjeg kola, zadnje minute, sekunde.
Kad bi Modri u sljedeće dvije utakmice sa Salzburgom osvojili, recimo, četiri boda, pa stigli do ukupne brojke od sedam bodova, onda bismo čak mogli potpisati da ćemo ih gledati u europskom proljeću, najmanje u Europskoj ligi. Da bi se protiv Salzburga došlo do tih bodova, možda će Čačić morati promijeniti sustav igre, odnosno, igrati u onoj svojoj omiljenoj formaciji 4-2-3-1. U sudarima s Chelseajem i Milanom igrao je s tri stopera, protiv Engleza je prošlo, protiv Talijana nije. Bilo je logike da se protiv jačih igra u tom sustavu, ali protiv Austrijanaca bi trebalo biti ofenzivniji, hrabriji i jačom napadačkom igrom tražiti bodove koji bi Dinamo mogli ostaviti u Europi.
Dinamu je do reprezentativne stanke ostala još jedna utakmica, ona s Lokomotivom u Kranjčevićevoj ulici, koja se igra u nedjelju. Tako će biti zaključen, nazovimo ga, prvi ciklus maksimirskog društva. Drugi će biti na programu do Svjetskog prvenstva u Kataru. Bez obzira na rezultat tog ogleda s Lokosima, možemo zaključiti da su Čačićevi dečki dosad položili s - odličnim uspjehom.
Sjajne stvari
Ostvarili su najveći cilj, plasirali su se u Ligu prvaka, klub je zbog tog uspjeha zaradio ogroman novac, senzacionalno su pobijedili Chelsea, uvjerljivo su prvi u HNL-u, u međuvremenu su uzeli i Superkup. Od početka sezone izgubili su samo dvije utakmice (Bodo/Glimt i Milan), dva puta su igrali neodlučeno (Škupi, Varaždin), sve ostalo su pobijedili. Bili su jako efikasni, do jako dobre forme došla je većina igrača, Mislav Oršić je postao jedan od najboljih europskih golgetera, Bruno Petković se vratio u život i u reprezentaciju, iskočili su mladi Martin Baturina, Dario Špikić, šteta što se ozlijedio i malo zastao Josip Šutalo, isto tako je šteta što se ozlijedio njegov prezimenjak Boško. Ali, kad se podvuče crta, Dinamo je do sada u sezoni napravio sjajne stvari.
Na startu sljedećeg ciklusa, nakon reprezentativne stanke, mogao bi protiv Salzburga riješiti svoje “europsko pitanje”. Čačić ipak neće skroz mirno spavati. S nestrpljenjem će čekati hoće li mu se svi reprezentativci vratiti zdravi s akcija nacionalnih vrsta...