Vidjelo se tijekom zimskih provjera, a osobito na generalki protiv Sturma iz Graza, da je Željko Kopić za nastavak prvenstva dobio revitaliziranu verziju Luke Ivanušeca. Kada se uz to pribroji ostanak Mislava Oršića, onda je jasno da je Dinamo u svojim redovima pronašao najjača pojačanja ove zime. Još kada bi se Bruno Petković vratio na razinu na kakvoj je bio prije godinu i pol dana, u Maksimiru bi se polijevali šampanjcem debelo prije kraja sezone.
No to je već neka druga priča, u ovoj je glavni lik jedan od najpotentnijih igrača Dinamove svlačionice, dečko koji je u stanju razmontirati svaki protivnički pritisak i olakšati život suigračima osvajanjem prostora s loptom u nogama. Problem je što je 23-godišnjak (pre)malo toga pokazivao ove sezone, nije to bila razina nogometa na kakvu nas je naviknuo u posljednje dvije godine. U prvom dijelu sezone Luka je djelovao samozatajno, iako je u 33 utakmice u svim natjecanjima za "modre" zabio pet golova i još osam puta suigračima namjestio gol dodavanjem. Međutim, oni koji ga prate duže vrijeme, jasno su mogli vidjeti da je dizelaški krenuo u sezonu, što doduše i ne čudi, s obzirom na to da je imao dugu i napornu sezonu 2020./2021., prvo s Dinamom, onda s mladom reprezentacijom na Euru, pa zatim i s A selekcijom također na Euru.
Otvaraju se dobre stvari
Tu je i još jedna olakotna okolnost - Ivanušec je u posljednje dvije godine prošao uloge zadnjeg veznog, krilnog igrača, i to na desnoj strani, a tek je sada, čini se, konačno pronašao mjesto na kojemu se osjeća produhovljeno i na kojemu može pokazati najbolje od svoje igre. Uostalom, njegov su najveći forte upravo startna brzina, tehnika, pa onda i stvaranje viška iz naoko bezizlaznih situacija - opkoljen s nekoliko protivničkih igrača, Ivanušec će nerijetko izmigoljiti njihovom pritisku pa započeti opasan kontranapad. I to su konkretni igrači, koji s loptom u nogama uvijek žele oplemeniti igru svoje momčadi. Takav tip igrača neće uvijek ispoštovati suigrača na dvostrukom dodavanju, nego će sam probati iskreirati višak i dovesti loptu u prazne koridore terena.
Kada je riječ o šaltanju pozicija, Luka je jednom prilikom rekao kako mu ne smeta što ga se seli po terenu, da tako uči kretnje i postavljanja, što bi mu u daljnjoj karijeri moglo donijeti mnogo benefita. No nakon što je odradio sjajnu, ali i iznimno napornu prošlu sezonu, Luka se nekako ugasio. Je li bila riječ o zamoru materijala ili manjku motivacije, teško je sa sigurnošću reći, no sasvim sigurno nije mu pomoglo kada je bio zalijepljen za desnu aut liniju u svojstvu krilnog igrača, jer su mu se tim postavljanjem izbijali najjači aduti koje Luka ima, a jedan od njih je definitno izbacivanje na desnu nogu, obično prema unutra. Kada tako "zalomi" u sredinu, Luki se otvara puno dobrih stvari na terenu, a što mu je kao dešnjaku, bilo nemoguće raditi na desnoj strani igrališta. Mnogi će se složiti i da Ivanušec može biti moderno krilo, osobito zbog svog "work ratea", ali i brzog koraka koji donosi prehladu njegovim čuvarima. Samo, očito mu ne leži ordiniranje po desnoj strani. I sada mu je Kopić, čini se, pronašao pravo mjesto - prednjeg veznog s popriličnom slobodom u igri.
Presudan u koncepciji
Ivanušec je jako važan u Kopićevoj viziji Dinama, s obzirom na to da mu, osim Oršića, nasušno treba još jedan igrač koji je u stanju nanizati nekoliko igrača. Osobito kada par zadnjih veznih počne kašljucati, ili je put lopti od stopera prema njima zakrčen. U tim trenucima Luka se spušta po loptu, a zbog svoje okretnosti, već se u primanju okreće licem prema suparničkom golu i razmišlja o sljedećem potezu.
I zbog toga su, između ostalog, izaslanici Milana gledali njegov nastup na derbiju protiv Rijeke. Nije Ivanušec tamo bio najbolji, zapaženije role ponudili su Oršić, Komnen Andrić i Pero Bočkaj, dok je Luka u tišini radio ono što najbolje zna. Nastavi li tim tempom, ne treba sumnjati kako će Dinamo na ljeto zabilježiti još jedan unosni transfer. Sigurno to i Luka zna, zato možemo očekivati još sjajnih izvedbi do kraja sezone.