Nakon razvrata i orgija, uvijek slijedi moralni mamurluk, šaputao je na uho dinamovcima dobri vojak Švejk na izlazu s Epet Arene. Ako su u Ateni nedavno pali kao žrtve grčke tragedije, u završnici već dobivene utakmice, u Pragu su oni od početka bili sudionici nogometne burleske po mjeri Hašekova književnog junaka. Gotovo pa klaunovi. Uz napomenu da "oni" nisu samo nogometaši, nego i cijeli prateći ešalon, odgovoran što klub već godinu dana izjedaju frakcijske borbe.
Dinamo je u Pragu, uz četiri praska, zaključio nikad luđi kolovoz. S jedne strane, utržak od 50-ak milijuna eura kroz seriju unosnih transfera, osigurano blagostanje za sljedećih godinu dana, a s druge strane, dramatično srozavanje standarda u životu šampionske momčadi.
Do jučer stanovnik skupine Lige prvaka, koji pobjeđuje Chelsea, sada bi najradije plakao što je proklizao u Uefin podrum, sve do Konferencijske lige. Neki su, poput Vlatke Peras, zaista i zaplakali tamo na izlazu s tribine, što bi valjda trebalo značiti da je gospođa smrtno ožalošćena negativnim ishodom kampanje, iako bolje upućeni vjeruju da je šefica Uprave samo nesigurna u sebe i odluke koje donosi posljednjih dana.
Prioritet je HNL
Dinamo je na dvoboj u Prag stigao u uvjerenju da je imenovanjem Sergeja Jakirovića, koji je vezao dvije pobjede na startu mandata, pronašao elegantan način da zaustavi krizu, ali kući se vratio praćen sumnjom da se nalazi u slobodnom padu te kako pitanje europskog rezultata postaje priča od drugorazrednog značaja. Prioritet je preko noći postala hrvatska liga, jer Hajduk je furiozno uletio u natjecanje i već se osamio na vrhu tablice. Još jedan ili dva kiksa, značit će da je klub na velikom Uefinu križanju - sljedeće sezone kreće reformirana i bogatija Liga prvaka - skrenuo u pogrešnom pravcu te kako ga čekaju teška vremena.
Klub se vodi neozbiljno
Ovog su ljeta očito učinjeni neki neoprostivi gafovi. Za početak, neshvatljivo je da su igrači regrutirani iz inozemstva bili odmah parkirani na sporedni kolosijek, da nisu trebali Bišćanu, a da ih u svojim planovima ne vidi niti Jakirović. Prodaja trojice reprezentativaca - cijele kralježnice momčadi - definitivno nije pomogla u kreiranju dojma o kursu kojim su zaplovili "plavi". Kada je objavljeno da su Stojković i Kačavenda napokon kupljeni, ali samo kako bi produžili na operacije koljena, više nije bilo dvojbe da je sve zajedno odrađeno kampanjski neozbiljno.
Još je neozbiljnije ovo što se događalo u najavi praške utakmice u plavom salonu. Tamo je Mirko Barišić poništio dva mjeseca rada skupine zadužene za izradu novog Statuta, predstavljajući se kao kalkulant koji je navijače privukao na svoju stranu samo kako bi iz igre izgurao Zdravka Mamića, ali ih zapravo ne vidi kao čimbenik u životu kluba. Nastavak one prekinute Skupštine iz ožujka, najavljen za 25. rujna, spletom okolnosti čekamo kao nastavak serijala "Umri muški", s novom rundom zajamčene pucnjave i neprijateljstava, i bez jamstava da bi klub uskoro mogao biti konsolidiran i zdrav.
U takvom okruženju, gdje nitko nikome ne vjeruje, od Jakirovića se očekivalo da preko noći pohvata konce, pronađe zamjene reprezentativcima i isporuči rezultat. Njegov je energičan nastup na startu šok-terapije promijenio karakter momčadi, ali očito samo za kratko, jer igrači su ljudi od krvi i mesa. Svjesni da se nalaze usred malog rata, bez skupine senatora u kojoj su tražili oslonac, oni polako gube sigurnost i motive. Pobjeda za vikend u Osijeku odjednom se nameće kao imperativ, bez ta tri boda "plavi" su na pragu kaosa, a sezona je zapravo tek počela...
Komentari (0)