Nakon utakmice u Karlovcu, trener Dinama Mario Kovačević nije želio davati izjave novinarima, osim nositelju TV prava. Nije ni najavio kup ogled, umjesto njega to je učinio Slovenac Miha Zajc. Koliko smo uspjeli saznati, Kovačević neće održati niti press konferenciju pred subotnju utakmicu s Varaždinom. Neće stići niti njegova snimljena najava, opet će iz Maksimira biti poslana snimljena najava nekog igrača, još ne znamo tko će biti taj.
Zašto je Kovačević počeo izbjegavati medije, zašto je zaoštrio odnos prema njima? Svi vrlo dobro znamo, to nas je naučila povijest, nije dobro kad trener krene u obračun s medijima, na kraju to gotovo uvijek završi loše po njega. Bilo je u plavom domu, doduše stvarno rijetko, tzv. ‘silenzio stampa‘, koju su znali inicirati treneri, ali i igrači nezadovoljni kako su mediji ispratili njihova dostignuća na travnjaku.
Davne 1999. godine, one velike večeri na Old Traffordu kada su plavi dečki pod vodstvom Osvalda Ardilesa uzeli bod Unitedu, Goran Jurić slavodobitno je objavio da momčad ne želi novinare u svojoj blizini. Zabavno je bilo i nakon ispadanja od Auxerrea. Dinamo je nekoliko dana nakon te blamaže pobijedio u domaćem prvenstvu, tadašnji kapetan Zoran Mamić u tunelu je izbrifirao suigrače da nastupa vrijeme šutnje...
To nam je sad prvo palo na pamet, iako je bilo davno, još se sličnih priča događalo svih tih godina. Često je sve završavalo pomirbama na - večerama. Uz gastronomske delicije i čašicu vina, treneri, klupske strukture i novinari su na koncu skupa zapjevali onaj refren ‘za nikaj na svetu ja menjal te ne bi‘. To je refren iz pjesme ‘Moj Zagreb tak imam te rad‘, ali dobro je poslužio u svrhu smirivanja kakofonije između predstavnika Dinama i medija.
Poruka je jasna: svaki ‘razvod braka‘ između trenera, igrača, klupskih struktura i medija na koncu završi ponovnom ‘svadbom‘. Uz dodatak da onaj koji je krenuo u ‘silenzio stampa‘ obično negdje ostane u sjećanju medija, pa ga se čeka u prvom zavoju. Jasno je kao dan, treneri, igrači i novinari jednostavno su osuđeni jedni na druge.
Koliko smo uspjeli saznati, trener Mario Kovačević razočaran je nekim medijima i novinarima koji su na njega pucali iz svih oružja, upotrebljavali riječi i rečenice koje se nisu završavale samo na kritikama zbog igre i rezultata. Idemo kazati da su to bile rečenice koje se nisu odnosile na njegovo trenersko znanje, nego na njegovu osobnost. Čovjek jednostavno u svojoj dosadašnjoj karijeri na to nije naučio. Što ne treba čuditi, jer je radio u mirnim sredinama Varaždinu i Slaven Belupu, klubovima za koje ne vlada takav svakodnevni medijski interes. Niti se svaka prezentacija ili poraz ne provlači kroz ‘sito i rešeto‘, nema euforija ili depresija na dnevnoj bazi.
S jedne strane, posve razumijemo Kovačevića, radi se o srdačnom, kulturnom, kako smo ga nazvali ‘dobrom čovjeku‘ koji se vjerojatno zgrozi kad neke stvari pročita o sebi. Ali s druge strane, trebalo bi mu biti jasno da je trener Dinama, neka se raspita kod bivših trenera zg-kluba kako je to izgledalo u odnosu s medijima kad su Modri igrali loše i gubili utakmice. Puno smo puta gledali kisela i uvrijeđena trenerska lica, čak i od onih koji su, za razliku od Kovačevića, bili premazani svim mastima, s više iskustva u borbi s ‘zločestim medijima‘.
Vjerujemo da će Kovačevića vrlo brzo proći vrijeme ljutnje i razočaranja, te da će ubrzo biti sve kao što je bilo do sada. Konačno, ponekad su sporadični šumovi u komunikacijskom kanalu dobrodošli, mogu homogenizirati momčad. Dečkima iz svlačionice je u ovom trenutku, kad je pred vratima Varaždin i kad slijedi gostovanje protiv Lillea u Europskoj ligi, baš to potrebno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....