Još nam se vrte slike s netom završenog Eura. Po mislima skakuću neki mladi dečki, koji su oduševili starokontinentalnu nogometnu scenu. Prije svih mladići iz Furije, Lamine Yamal, Nico Williams... Ili Nijemci Florian Wirtz, Jamal Musiala...
Tako na treninzima u Austriji gledamo mlade dečke u Dinamovim dresovima koje je Sergej Jakirović poveo na pripreme, Antonija Rajića, Branka Pavića, Nou Mikića, Leona Jakirovića, Patrika Horvata i Marka Zebića. Kriju li se među njima nove hrvatske nogometne zvijezde, budući reprezentativci? Budući nositelji igre ZG-kluba, novi Livaković, Brozović, Ademi, Lovren, Ćorluka, Oršić...
Naravno da se nikad ne može prognozirati unaprijed, nagledali smo se u ovom poslu ogromnih talenata koji su na koncu ostali samo talenti i nikad nisu dosegli samo kvalitativni vrh. Ali, po onome što smo vidjeli na ovim austrijskim pripremama, mlada garnitura Dinama ima zaista potrebne kapacitete za velika dostignuća ako će i dalje naporno raditi, truditi se, upijati nogometno znanje od trenera, starijih suigrača, ako će se prema nogometu odnositi s poštovanjem. I, dodali bismo, ako neće misliti na novac, nego primarno na svoj nogometni razvoj.
Dan prije nego što će se momčad Sergeja Jakirovića vratiti s priprema u hrvatsku metropolu, porazgovarali smo s Dinamovim klincima, dečkima koji su debelim flomasterom podcrtani kao veliki nogometni talenti, pa su kao takvi priključeni pripremama momčadi.
- Počeo sam igrati nogomet u Tekstilcu iz Ravnica s pet godina, onda sam prešao u Dubravu, da bih kao pionir stigao u Dinamo i eto me sad ovdje - predstavio se defenzivni veznjak Branko Pavić (rođen 7.11.2006.).
Kako se obratiti?
Priča nam da je počeo kao krilo, pa se onda zaustavio u vezi.
- Najdraži igrači Dinama su mi Ademi, Petković, Mišić... Ima ih dosta. Od onih koji više nisu u Dinamu - Luka Modrić! Pripreme s prvom momčadi? Pa, iskreno, mislio sam da će biti malo teže, ali svi mi mladi smo se dobro snašli. Od ove sezone očekujem da Dinamo osvoji sve što se može osvojiti - kaže nam Pavić.
Posebna priča priprema jest, naravno, Leon Jakirović (16.1.2008.), trenerov sin. Kako mu je trenirati s tatom kao šefom?
- Ne znam kako da mu se obratim, ha, ha, ha...
Dobro, je li na treningu tata ili trener?
- Na treningu mu kažem treneru ili šefe. Kad završimo, onda je tata.
Smije li vikati na tebe? Da mu ne kažeš da ćeš ga tužiti mami?
- To je jedna od opcija, ha, ha, ha... Šalim se, slušam ga, kao bilo kojeg drugog trenera s kojim sam radio.
Na prvoj pripremnoj utakmici s bugarskim CSKA 1948 postigao je pogodak, prvi za seniore.
- Naravno da je ispalo super, sretan sam. Ne samo zbog gola, već i zbog činjenice kako smo mi klinci dobro igrali drugo poluvrijeme. Dobro smo reagirali. Velika je razlika igrati za juniore i seniore. Neki misle da je mala, ali nije, ogromna je. Osjeti se u svakom duelu, moraš se brže rješavati lopte, nema puno mjesta i vremena za razmišljanje. Inače, kad sam bio u Sesvetama, s osam godina, igrao sam špicu, kad sam došao u Dinamo s 11 godina bio sam “osmica” i “šestica”, onda sam sljedeće sezone u prvom dijelu bio “šestica”, a u drugom dijelu bek... Nakon toga sam ostao stoper - pričao nam je Leon, kojem je najdraži Dinamov igrač Mislav Oršić.
Patrik Horvat (10.5.2008.) je lijevo krilo. I, vjerujte, u licu iznimno nalikuje Lamineu Yamalu, velikoj mladoj zvijezdi La Roje. Kad ga pogledate izdaleka, gotovo da ne biste primijetili razliku. Frizura je praktički - ista.
Kako je vrijeme proletjelo
Ali, da ne ispadne da ih uspoređujemo samo po frizuri, Horvat je iznimno brz, ide okomito prema golu, dribla i prolazi jedan na jedan. Baš takvi igrači se danas traže.
- Pa, iskreno, nije lako na ovim pripremama, osjeća se razlika u odnosu na juniorski nogomet. Mnogo je brža igra, ali nekako sam mislio da će biti puno teže. Baš sam sretan što smo se svi mladi jako dobro uklopili u seniorsku momčad - kazivao je Horvat.
On je u Dinamu oduvijek, od 2014. godine, prošao je sve kategorije. Kad smo mu kazali da je isti Yamal, ali da igra na “pogrešnom” krilu, nasmijao se...
- Igrao sam i ja na desnom krilu, ali ipak sam baziran na lijevom.
Kad je bio sasvim mali, fotkao se s Pjacom i Ademijem, ta fotka je objavljena na društvenim mrežama. Sad igra s njima...
- Da, sad mi to sve djeluje čudno. Kako mi je vrijeme proletjelo. Ali, ovo je zaista predivno. Kad smo kod najdražih igrača Dinama, meni je to Mr. Derby, Soudani, i Luka Modrić - zaključio je Horvat.
Noa Mikić (27.1.2007.) već je bio na Dinamovim pripremama, ove zime u Rovinju. U zezanciji smo ga pitali slušaju li ga ovi mladi? Kako mu je u odnosu na zimske pripreme, lakše ili teže?
- Sad mi je teže... Možda najviše zbog ove vrućine. A i treninzi su malo teži - priča Noa.
Na prvoj i dosad jedinoj utakmici Modrih na pripremama igrao je na desnom krilu. Također je poput Horvata iznimno brz, posjeduje veliku moć ponavljanja, drugim riječima, također je od onih igrača kakvi se danas traže u nogometnom svijetu.
- Igrao sam na desnom krilu tu utakmicu, ali više preferiram igrati beka. Inače, s četiri godine sam počeo igrati u Varteksu, sa sedam godina sam prešao u Dinamo. Tu sam prošao sve od zagića pa, evo, do seniorske momčadi.
Pitali smo ga kako je doživio sjajnog mladog Yamala na Euru?
- Gledao sam Yamala na Euru, stvarno je čudo, rijetko se rađaju takvi igrači koji tako mladi dominiraju. Rijetko se takvom mladom igraču uopće pruži takva šansa, a on je iskoristi. Vidio sam ga na i prošlom U17 Europskom prvenstvu, ali Španjolska nije bila u našoj skupini.
Onda se Noa našalio...
- Imao je sreće Yamal da Španjolska nije igrala protiv Hrvatske jer bi išao na mene, ha, ha, ha... Ma, odmah sam vidio na tom Euru da leti terenom - kazao nam je Noa.
Marko Zebić (8.1.2007.) počeo je igrati nogomet s četiri godine u NK Utrini. S osam godina je došao u Dinamo, gdje prošao sve uzraste.
- U Dinamu sam u početku igrao špicu, pa sam prešao na krilo, pa na veznog, zadnjeg veznog i završio sam na stoperu. Nekako mi je nestvarno da sam ovdje na pripremama seniorske momčadi. Teži su treninzi nego u juniorima, ali sve je dobro - priča Zebić.
Ne jednom treningu je sjajno uklizao Pjaci i oduzeo mu loptu, zapravo, tijekom međusobne utakmice plave momčadi sjajno je čuvao hrvatskog reprezentativca. Je li imao tremu kad je čuvao Pjacu?
- Pa, bilo je malo treme. Da ga ne ozlijedim, ipak on vrijedi silne milijune eura. Ali, sve je to u žaru borbe. Meni je najdraži igrač Dinama bio Gvardiol jer igramo istu poziciju, naravno, i Luka Modrić - zaključio je Zebić.
Držim se svog stila
I za kraj smo ostavili vratara Antonija Rajića (4.3.2007.).
- Počeo sam braniti zbog Ivana Kelave. Imao sam četiri godine, a Kelava mi je bio najdraži dinamovac. Krenuo sam u Dinamu, u Otvorenoj školi. Do mlađih pionira sam bio u Maksimiru, onda sam prešao u Zagreb. Tamo sam bio godinu dana, pa sam se vratio opet u Dinamo.
Kad smo ga pitali tko su mu ostali Dinamovi vratari koji su mu prirasli srcu, kazao je...
- Dominik Livaković. Ostalih se ne sjećam. Ogromna je razlika braniti za juniore i seniore. Svaki udarac se osjeti. Ovdje svi imaju jake udarce. Nemam vratarskog uzora, držim se svog stila - završio je Rajić.