Dinamo je drugi put ove sezone pobijedio prvaka Hrvatske Neveru s Kvarnera, dobio je i Hajduk na Poljudu. Kovačevićeve trupe odlično guraju u Europskoj ligi, nakon tri kola ubilježili su dvije pobjede (Fenerbahče, Maccabi), jednom su igrali neodlučeno (Malmo). Ali u javnosti, tako se logički može zaključiti, stvoren je narativ da u Maksimiru ništa ne valja, kritike doživljavaju trener, igrači, predsjednik Boban.
Istina je obično negdje u sredini. Upada u oči svakako činjenica da Kovačevićeva momčad djeluje lošije nego na startu sezone. Utakmica s Rijekom, usprkos pobjedi, bila je samo nastavak neuvjerljivosti. Zašto plava momčad ne može dohvatiti standarde igre koje se od nje očekuju? To je naravno pitanje za trenera Marija Kovačevića.
Naravno, to ponekad prođe ispod radara, ova posve nova momčad Dinama na okupu je tek nekoliko mjeseci, treba vremena i strpljenja da bi sve sjelo na svoje mjesto. Ova momčad građena je za dugoročne, a ne za kratkoročne ciljeve. Ipak, naravno da će se svaki navijač Modrih zapitati zašto su protekom vremena prezentacije momčadi u padu. Ne da nema napretka, ne da je stagnacija, nego jednostavno sve ide ispod ljestvice ispod koje igra plave momčadi ne bi smjela ići.
Naravno da u takvim okolnostima s raznih izvora stižu razne informacije, o tome da u svlačionici nema kohezije, da nema prave kemije, da su neki igrači nezadovoljni s minutažom, da jedni druge gledaju ‘ispod oka‘. Neki će prstom upirati u trenera Kovačevića, zamjeriti mu da nije u stanju složiti ‘Rubikovu kocku‘ ispod juga.
Međutim, isto tako s nekih drugih izvora stižu vijesti da to sve uopće nije točno, da su to zapravo sve bedastoće i medijsko pumpanje u traženju senzacija, odnosno da su ti razni izvori koji nude vijesti o problemima u svlačionici zapravo samo ‘zločesta djeca‘. Nećemo se baviti raznim izvorima i nagađanjima, raznim dojmovima i mišljenjima. Priče tko je kome što rekao, tko je s kime razgovarao i o čemu, je li bilo ili nije kriznih sastanaka su u konačnici nevažne. Treba se osvrnuti samo na činjenice, a to su igre i rezultati. Na kraju se svodi na to. I uvijek će tako biti.
Kad je Dinamo u pitanju, ovog trenutka su zapravo igre, a često i govor tijela igrača, mnogo problematičnije od rezultata. U Europskoj ligi Dinamo je u vrhu, neporažen nakon tri kola, s krasnom perspektivom da na kraju uhvati nokaut fazu. Mnogo toga na tom pitanju može se napraviti već u četvrtak u Maksimiru kad stiže španjolska Celta. Iako je u prvenstvu kiksao već tri puta, doživjevši neočekivane poraze, Dinamo je u vrhu, nemojte sumnjati da će se do kraja boriti za naslov prvaka. Neki bodovi izgubljeni su po putu, ali ništa presudno. Rezultati su zapravo, pa mogli bismo tako kazati - ok.
Međutim, Dinamovi navijači nikada, baš nikada nisu bili od onih koje zanimaju samo ‘brojke‘. Iako su one, kao što tvrdimo, na kraju jedino važne i presudne. Navijači žele vidjeti momčad koja dominira, koja je superiorna, koja neće imati sekvence igre poput Gorice, Lokomotive, Vukovara i Rijeke, koja neće ponekad izgledati da se skupila ‘zbrda zdola‘. I koja će, a to je vjerojatno najvažnije, imati - gard! Pobjednički gard! A ova momčad ga nema!
To je najvažniji problem današnjeg Dinama. Danas se više nitko ne plaši zg-momčadi. Nekada su u Maksimir suparnici dolazili ‘spuštenih gaća‘, bodove ostavljali na naplatnim stanicama, neovisno iz smjera iz kojeg su dolazili. Pa i kad je Dinamo gostovao, strah se uvlačio u domaćine. Jer se Dinamo postavljao uvijek kao gazda, imao je takvu strukturu momčadi koja je svima ulijevala strah u kosti. Sada tako više nije, Modre će u Maksimiru bez pardona napadati sa svih strana i momčadi s donjeg dijela ljestvice poput recimo Gorice, novi prvoligaš Vukovar će u Vinkovcima jurnuti prema Nevistiću i stiskati...
Pa ne sjećamo se da je Rijeka ikada u bilo kojem poluvremenu tako stisnula Modre kao u subotu. Plavi su u domaćem natjecanju izgubili autoritet.
Razlog vjerojatno leži u činjenici da u svom ovom skupu nesumnjivo kvalitetnih igrača koji stanuju u svlačionici, nema pravog lidera. Ne treba on nužno biti najbolji igrač, ne treba biti niti kapetan, ali je potrebno da ujedini momčad, ima autoritet, razumije se s trenerom i pronađe zajednički jezik sa svakim članom momčadi.
U Dinamu ne vidimo lidera na terenu koji je komunikativan, emocionalno stabilan i samopouzdan kad stvari krenu po zlu. Dinamo je u prošlosti uvijek imao takve lidere, sad mu takvi nedostaju... Trener je zadužen za upravljanje i strateške odluke, na lideru jest preuzimanje vodeće uloge u svlačionici i na terenu.
U ovom trenutku nama se čini da bi ove sezone tu lidersku funkciju mogli s vremenom imati Ismael Bennacer ili Scott McKenna. Samo, Bennacer je ‘sasvim novi‘, a vjerojatno će na kraju sezone otići. Pa mu je to hendikep kad se radi o preuzimanju bitne uloge. Škot nam se tu čini idealnim...
Iako se lideri momčadi sami nameću svojom osobnošću, ne bi bilo zgorega da i trener Kovačević malo poradi na toj temi, s nekim razgovorom, svojim stavom i promišljanjem. Može mu biti samo od koristi.
Iako ne treba biti nikakve panike, vrijeme jest da se neke stvari u plavom domu postave na svoje mjesto. Da opet ne bi bilo zvižduka nakon pobjeda, kao u subotu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....