Dinamo je u subotu izabrao trenera za novu sezonu, pa je sad u Maksimiru nedvojbno opuštenija atmosfera, jedna velika nepoznanica ipak je riješena. Ali postoji još jedna koja se mora riješiti. Radi se o poziciji sportskog direktora.
Dosadašnje varijante u kojoj su trener i sportski direktor bili jedna te ista osoba (Zoran Mamić, Damir Krznar, Željko Kopić) definitivno nisu bile idealne opcije. Rekli bismo da je to - zastarjela opcija.
Naime, današnji sportski direktori su cijenjeni sportski djelatnici koji se primarno trebaju baviti svojim poslom, a ne još uz sve to obavljati i trenersku funkciju.
Netko će, doduše, kazati da je i to izvedivo, da su menadžeri engleskog tipa koji vode i momčad i sportsku politiku nogometnog kluba također dobro rješenje, ali ipak u većini klubova se distanciraju funkcije trenera i sportskog direktora i to nam definitivno izgleda logičnije.
Eto, neka primjer bude Hajduk, koji se ove sezone iznimno uzdigao u hrvatskim okvirima, a to gotovo sigurno ne bi bilo moguće bez sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, koji je na Poljudu odradio sjajan posao. Dinamo bi također na tržištu trebao pronaći takav tip sportskog direktora.
Kvalitete imaju
Kao i kod pitanja izbora trenera, u Dinamu ima uvijek razmimoilaženja u promišljanjima. Neki drže da bi idealan sportski direktor za Modre bio - Tomislav Butina. Drugi, pak, drže da bi iz Pafosa trebalo dovesti - Ivana Mancea. Jedan i drugi imaju svojih kvaliteta.
Ipak, nekako se nameće da bi Butina tu mogao biti u prednosti jer je čovjek iz Dinama, domaći je dečko, koji iznimno dobro poznaje mentalitet kluba. Poprilično je elokventan, radišan, a u konačnici u odličnim je odnosima s prvim trenerom maksimirskoga kluba Antom Čačićem.
Zagrebačka opcija
Obojica su rođeni u Zagrebu, bila bi to, nazovimo je, “zagrebačka opcija”. Čačić i Butina su istinski dinamovci, ljudi kojima je klub uvijek na prvom mjestu.
Ovako na prvu, izbor Butine kao sportskog direktora plavoga kluba mogao bi biti jednostavna opcija, baš kao što je to bio izbor Ante Čačića za trenera. Ali, kao što vidimo, jednostavno ponekad može biti komplicirano, to smo primijetili kod Čačićeva izbora. Uvijek se u plavom domu sudare neka mišljenja, možda i neki interesi, pogledi...
A ako Butina postane sportski direktor, tko bi onda bio šef škole, tko bi obavljao funkciju koji trenutačno obavlja Butina? Prema nekoj ideji o kojoj se šapuće, Butina bi za početak mogao obavljati obje funkcije.
Sad ćete, naravno, kazati “zar opet isti čovjek na dvije funkcije?”. No, ovdje postoji razlika, nije isto biti trener i šef škole. U Dinamovoj školi postoji mnogo kvalitetnih ljudi koji u nekom općem dijelu mogu voditi školu, dok je s druge strane sportski dio nedjeljiv s politikom prve momčadi, odnosno, s pozicijom sportskog direktora.
Konačno, i strategiju škole određuje sportski direktor. Butina je čovjek velike energije, u plavom domu ćete čuti da je praktično “24 sata uronjen u posao”.
Odličan balans
S druge strane, Ivan Mance bi također mogao biti dobar izbor. U Rijeci je radio u lošijim uvjetima nego što ih ima Dinamo, balansirao je odlično između kvalitete igrača i financijskih mogućnosti nogometnog društva s Rujevice. Pokazao se kao uspješan. Kad se ovako sagleda na prvu, Dinamo u ovom trenutku ne može pogriješiti niti s Butinom, niti s Manceom.