Neočekivani zaokret u Maksimiru! Mladi dragulj Dinama umjesto podrške dobio novu kaznu, ovo će mu teško pasti

Desni bek jedna je od pozicija s kojom Dinamo već dugi niz godina ima kroničnih problema kad se priča o odgajanju igrača iz vlastite omladinske škole. Posljednji klasični desni bočni koji je imao glavnu ulogu, a završio je Dinamovu akademiju, bio je Šime Vrsaljko u sezoni 2012./13., nakon koje je kao 21-godišnjak prodan u Genou. Od njegova odlaska, skoro će tome već 13 godina, uvijek je prvi izbor za desnog beka pronađen izvan Maksimira.

Portugalac Ivo Pinto i Rumunj Alexandru Matel, potom u čak pet uzastopnih sezona Slovenac Petar Stojanović, pa je uslijedila višegodišnja vladavina Stefana Ristovskog uz pomoć Sadegha Moharramija i u dvije sezone koje su prethodile aktualnoj, Ronaela Pierre-Gabriela. Što se domaćih snaga tiče, jedini koji je imao ozbiljniju minutažu jest Mario Šitum, ali ni on nikad nije bio glavni izbor.

U prvom prijelaznom roku koji je Zvonimir Boban odradio kao prvi čovjek Dinama, situacija se promijenila. Nakon više od desetljeća, poziciju desnog beka okupirao je hrvatski nogometaš. Za 1,35 milijuna eura iz Istre 1961 kupljen je 22-godišnji (23. rođendan je proslavio 17. studenoga) Moris Valinčić i to se pokazalo kao pun pogodak. Valinčić je briljirao na desnoj strani, postao reprezentativni kandidat, ali se uslijed strašnog ritma utakmica i očajnog terena u Vinkovcima, 27. listopada ozlijedio protiv Vukovara 1991. Valinčić u Zagrebu nije stranac, bio je član Dinama od 2018. do 2021., tako da je odgajan u Maksimiru. No ne bismo baš mogli ustvrditi da je klupski projekt, jer su u Dinamu na njega prestali ozbiljno računati i preselio je u Neretvanac.

Za razliku od Valinčića, Noa Mikić, koji 27. siječnja postaje 19-godišnjak, bio je ozbiljna točka u klupskim vizijama. Došao je iz Varaždina još 2014. i od tada igrao za sve mlade selekcije Dinama. Prije dvije godine novinari su bili puni pohvala za njegov rad i igre na zimskim pripremama u Rovinju, na koje ga je odveo Sergej Jakirović, koji mu je u kolovozu 2024. dao i premijernu priliku u službenim dvobojima u seniorskom dresu protiv Gorice. No, nije taj ulazak u 84. minuti bio najava nekih velikih stvari, jer je Mikić odmah ispao iz kadra i priliku za drugi i konačni nastup prošle sezone dočekao tek pod Fabiom Cannavarom 15. ožujka 2025. protiv Lokomotive, ušavši u 76. minuti.

Došao je Mario Kovačević, ali status Dinamova juniora nije se popravio, dapače. Nije bio uvršten na popis za ljetne pripreme, no priliku je ipak dočekao nakon ozljede Valinčića. Kovačević je bacio pogled na juniorsku svlačionicu i Mikića početkom studenoga prvi put stavio među konkurente za nastup. Nakon neuspješnih testova s Mateom Lisicom i Theophile-Catherineom na desnom beku, Kovačević je odlučio probati i s igračem kojem je ta pozicija prirodno stanište.

Mikićev probni period trajao je 22 dana, od 22. studenoga do 14. prosinca. U tom je razdoblju, nakon što nikad nije počeo nijednu službenu seniorsku utakmicu, bio starter u šest Dinamovih dvoboja. U prve četiri utakmice imao je maksimalnu minutažu, protiv Varaždina, Lillea, Gorice i Hajduka. Vidjeli su se u tim dvobojima defenzivni feleri, manjak sigurnosti pri ključnim dodavanjima, ali vidjela se i njegova prodornost i požrtvovnost. Uglavnom, četiri utakmice sigurno nisu dovoljne da bi se ustvrdila nečija konačna vrijednost.

Uslijedila su dva dvoboja nakon kojih je Kovačević ili izgubio strpljenje ili mladog Mikića odlučio poštedjeti daljnjih muka. Mikić je počeo i dvoboj s Betisom u kojem se nije mogao nositi s opasnim krilom Abdessamadom Ezzalzoulijem (nisu ni ostali Mikićevi suigrači s ostalim igračima Betisa), a konačni oproštaj od seniorske jeseni Mikić je doživio u Koprivnici 14. prosinca. Josip Mitrović ga je terorizirao, zabio je već u 2. minuti, Mikić je u 14. dobio žuti karton, a u 25. je izašao. Niko Galešić ga je zamijenio, kao i u poluvremenu susreta s Betisom.

Nakon toga je Dinamo još igrao s Lokomotivom, važnu posljednju utakmicu jeseni vrijednu trona SHNL-a, ali Kovačeviću Mikić nije trebao. Prepustio ga je Jerku Leki, s čijim je juniorima u Newcastleu slavio s 3:0 protiv domaćina u utakmici Premier League International Cupa. Šest snažnih utakmica u prvenstvu i Europi ipak je bilo previše za 18-godišnjaka koji u takvom žrvnju nikad nije bio...

Kovačević svakodnevno radi s Mikićem i vidi ono što mi ne vidimo, a to su njegove izvedbe na treninzima. Ne znamo je li Mikić spreman na sve što trener od njega traži, ono što je javnost vidjela jest šest kasnojesenskih nastupa u kojima je mladić naznačio potencijal, ali i otkrio brojne nedostatke u svojoj igri koje definitivno mora popraviti. Kovačević očito smatra da "to još nije to" i zato je Dinamo krenuo u lov na Paula Tabinasa, a za Mikića je na proljeće predviđen povratak juniorima uz priključenje seniorima kad i ako to bude potrebno. Juniori Dinama 20. siječnja igraju novu utakmicu PLIC-a s Brightonom, a Mikić bi trebao biti u sastavu. Podsjetimo, dva dana kasnije Dinamo u Europskoj ligi dočekuje FCSB, očito bez Mikića...

Radi se svakako o neobičnom potezu Dinamove struke. Dečko na kojeg prvo nisu računali pa su ga silom prilika bacili pod svjetla reflektora na koje nije naviknuo, a onda kada je pod njima malo pokleknuo, umjesto podrške dobio je novu kaznu. Povratak u juniore to svakako jest nakon nekoliko povezanih utakmica s važnom ulogom među seniorima. Je li taj Dinamov potez Mikiću poruka "dečko, ti ipak nisi za nas"? Bilo bi neobično da jest, jer su mu lani dvaput produljivali ugovor, drugi put u prosincu, dakle prošlog mjeseca, do 2028. godine.

Za Mikića sigurno nije motivirajuće, dapače, neće mu novi povratak u školu biti psihički lako prebroditi. Ozbiljnijoj šansi nadao se i puno ranije, kamoli sada kada kreće u 20. godinu života. Takav je Kovačevićev trenutačni pogled, juniori su opet njegova realnost. Nešto u tom dečku ima, ali teško je još reći do koje razine može doći. Onih 406 minuta u 22 naporna jesenska dana premali su uzorak za zaključivanje ocjene, a na njegove nove seniorske minute mogli bismo još malo pričekati...