Dinamo više nije strah i trepet: Kako je izbor završio krahom maksimirskih zvijezda

Dinamo je, dakle, dao dva reprezentativca s važnim ulogama na putu do četvrtfinala Lige nacija i ispadanja na jedanaesterce od Francuske (Sučić i Baturina), na ljeto je ostao bez njih, doveo je nove igrače za rekordan novac, probio budžet do gotovo 70 milijuna eura, prvi je na tablici, skuplja bodove u Europskoj ligi..., ali u najboljoj momčadi 2025. godine hrvatske lige jedva je skupio igrača za - stolni nogomet.

Možda je grubo reći poražavajuće, ali svakako je neugodno Zvonimir Bobanu, Mariju Kovačeviću i maksimirskoj sviti pogledati činjenicu da je deset kapetana hrvatskih prvoligaša - uključujući i vlastita, Josipa Mišića - imalo priliku uvrstiti po petoricu igrača koje smatraju najboljima u ligi, i njih desetorica nisu otišla dalje od tri imena dinamovaca. Josip Mišić završio je četvrti, sa 76 bodova manje od Fruka i 44 manje od Livaje, s kojim je godinama unatrag Bruno Petković vodio bespoštedne borbe za titulu igrača lige.

Peto mjesto s 10 bodova dijeli Sandro Kulenović, a na dnu je s dva boda Arber Hoxha. Tri igrača Dinama ušićarila su pokoji bod, daleko od vrha, Rijeka također ima trojicu, no Fruk je pobjednik, Radeljić je sakupio jednako bodova koliko i Kulenović, a Majstorović je ispred Hoxhe. Nadalje, Hajduk ima četvoricu (Livaja, Krovinović, Pukštas i Pajaziti), a - pazite ovo - Osijek dvojicu!? Najlošija momčad godine i klub koji je na zimsku stanku otišao na začelju ljestvice ima igrača skoro koliko i Dinamo!? To su Malenica i Omerović.

Toni Fruk

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Bila to stvar percepcije očekivanja ili realno stanje, iz maksimirske perspektive grdo izgleda. I sva trojica u klubu su dulje, nijedan od zvučnih, razvikanih i skupih pojačanja nije se uspio dovoljno očarati ni suparnike, pa ni svog kapetana Mišića, da dobije pokoji bodić. Ni Beljo, ni toliko hvaljeni Bennacer, ni Zajc, Vidović, Dominguez, McKenna, Bakrar..., da ne spominjemo Villara, Perez-Vinlofa...

Ispada tako da je 2025. u očima konkurenata bila najlošija Dinamova godina otkako je ovog izbora, od 2003. Jer 12 puta Dinamovi su igrači osvajali tu nagradu (Kranjčar, Eduardo, Modrić, Mandžukić, Sammir, Soudani, Olmo, Petković i Ademi), neki više puta, rijetko se dogodilo da nijedan nije u top tri, a nikad da nijedan nije u top tri a da su pritom glas dobila samo trojica. Nikad do ove godine.

U izboru za 2024. Petković je bio drugi (iza Livaje), Baturina treći, Sučić sedmi, za 2023. je Petko pobijedio, Baturina je bio treći, Mišić peti, za 2022. su u top šest bili Petković, Mišić, Oršić i Ademi (pobijedio je Livaja), za 2021. Petko je bio treći, Ademi četvrti, Ivanušec i Livaković s glasovima, za 2020. su prva četiri mjesta osvojili Mišić, Oršić, Majer i Petković, nerijetko su i petorica dinamovaca dobivala glasove, 2016. i šestorica (Soudani, Ćorić, Benković, Pivarić, Fernandes i Šitum), a 2013. čak osmorica! Soudani je završio drugi, iza Leona Benka, Čop treći, a bodove su dobili i Šimunić, Antolić, Brozović, Ademi, Fernandes i - Lee Addy!

Ove godine, eto, rijetki su preživjeli ljetni remont i dobili ravnopravnu šansu s konkurentima, proveli cijelu godinu u Maksimiru. A na ljeto je Boban doveo klase koje na terenu (još) nisu prevaga i nepunih pet mjeseci njihovih partija nije bilo dovoljno da ih netko razmotri i uzme u obzir za nogometaša godine. Ili se ovaj Dinamo samo više oslanja na momčad nego prethodnih godina?