Dinamovi igrači imaju u nogama ove sezone 24.065 minuta, Hajdukovi u odnosu na njih samo 17.757, dakle 105 sati igre manje kad se zbroji individualni angažman iliti 6308 minuta. Iako nekih više nema u tim klubovima, golema većina njih i danas nosi ambicije Modrih i Bijelih. Petorica iz zagrebačke momčadi odigrali su više nego najopterećeniji hajdukovac Marko Livaja, a među prvih deset po minutaži provedenoj na terenu sedmorica su igrači Dinama i trojica Hajduka. Osim toga dinamovci su dobar dio toga vremena odradili u jačem intenzitetu Lige prvaka nego što ga nude HNL ili Hrvatski kup. Hajduk je u Europi odigrao četiri utakmice, a Modri deset. To je i razlog zašto Dinamo ima 13 igrača u čijim je nogama preko tisuću minuta, a Hajduk šestoricu.
Brojke će reći da bi Dinamo trebao biti umorniji, no hoće li svježina biti adut domaćina ili su to tek puki podaci iz kojih ne treba izvlačiti zaključke? Dinamo ima evidentan problem u praćenju tempa u Ligi prvaka što se vidjelo i u posljednjoj utakmici s RB Salzburgom kad je nakon desetak minuta drugog poluvremena osjetno fizički pao. U balans s protivnikom vratio se tek u finišu kad su obavljene zamjene. Međutim Hajduk ne igra u nimalo impresivnom ritmu, i on očigledno gubi dah tijekom utakmice, i to u našoj ligi. To sugerira da mu Dinamovo trošenje u Europi u petak vjerojatno neće biti prednost. Pritom je Ante Čačić dovoljno rotirao ekipu i odmorio neke od vedeta da bi aktualni prvak trebao imati dostatnu dozu energije na Poljudu. Svaki drugi pokazatelj bio bi zabrinjavajući za Modre koje potom čekaju Milan, Osijek i Chelsea, a rivali u elitnom natjecanju u fizičkim smislu tražit će još više.
Zagrepčani imaju petoricu igrača koji su skupili po 23 nastupa, potom četvoricu s 22... dok kod Hajduka nitko nema više od 18. Na toj je brojci Melnjak, a sa 17 ga slijede Biuk, Krovinović i Livaja. Najčešće su igrali Drmić, Ivanušec, Livaković, Mišić i Špikić, a po 22 puta Baturina, Ljubičić, Oršić i Petković.
Dominik Livaković prednjači po minutaži jer stigao je do brojke 2100 minuta, Josip Mišić ga slijedi da 1805, potom je Ivanušec s 1725, pa Ljubičić s 1668 i tek nakon njih Livaja s 1519 minuta. Derbi su utakmice najveće motivacije kad se i teške noge zaborave, ako ih netko i osjeti. To se može dogoditi ponekom iz gostujućeg tabora jer od 9. srpnja i Superkupa gotovo su u non-stop pogonu, no Dinamo za to mora biti spreman ako želi biti europski klub, dok bi kod Bijelih to još uvjerljivije značilo nisu na pravoj trenažnoj ili profesionalnoj razini. Oni definitivno nemaju ritam koji melje...
Derbi je ključna utakmica polusezone u HNL-u. Vratit će doprvaku nadu da ovaj put može biti prvak ili mu uništiti gotovo sve snove. Ulog je golem, istina čak veći za Hajduk nego Dinamo, no Čačić i njegovi dečki znaju da su to utakmice u kojima se ne misli na umor i ne štedi za ono što dolazi. Zato u toliko većoj cifri odigranih minuta ne traže i ne bi trebali tražiti alibi.
Druga je tema trkačka inferiornost hrvatskih ekipa u Europi koja sve više brine i nameće pitanje - zašto? Dinamo je imao manje pretrčanih kilometara baš u svakoj utakmici Lige prvaka te u kvalifikacijama u obje s Bodo/Glimtom. Baš je u zadnjoj s RB Salzburgom na Maksimiru bila najmanje razlika, tek nešto više od jednog kilometra. To govori o načinu igre koji je u toj utakmici bio otvoreniji nego u prethodnima i zato se više trčalo, ali je manjak daha u drugom dijelu još jednom pokazao da takav intenzitet nisu u stanju pratiti cijeli susret. No, to je nivo Lige prvaka. Na hrvatskom oni su i dalje najbolji i najmoćniji. Tako su barem dosad djelovali. Budu li na svojoj europskoj razini i Bijeli će je morati doseći za pobjedu koju toliko žele.
Tko će imati više snage u nogama i zraka u plućima moglo bi značajno utjecati na ishod. No, unatoč 105 sati koliko su igrači Modrih duže bili na terenu, kad se zbroji individualna minutaža, što je zapravo 9,5 sati kao ekipa, pitanje je tko je ovog časa u boljem fizičkom stanju. To je jedna od većih intriga derbija.