Prva od dvije možda i najvažnije utakmice Dinamove utakmice posljednjih godina igra se danas u Maksimiru. U ova dva okršaja Dinama i grčkog AEK-a saznat ćemo od kakvog materijala je sagrađena današnja modra momčad.

Definitivno, nisu to obične utakmice, jedne od onih “normalnih” na europskoj sceni koje je igrao Dinamo. Specifične su, posebne, a razlog je jasan i svima znan. Prošlotjedni događaji u Ateni dali su potpuno drukčije značenje jednom nogometnom okršaju, pretvorili su ga u igru koja nadilazi nogometni teren, priču o tome tko će bolje igrati i zabiti više golova.

Pamti se 1997. godina

Sudari Dinama i AEK-a neodoljivo nas podsjećaju na one utakmice koje su Modri 1997. godine igrali protiv Partizana, protiv prvaka države koja nas je bombama i granatama zavijala u crno. Ti beogradski i zagrebački srazovi bili su više od nogometa, igrani su pod neviđenim pritiskom, igralo se ne samo za pobjedu, već i za nacionalni ponos, pritisak je bio ogroman.

Slična je situacija i ovoga puta. Prvaci Grčke su Dinamo proglasili neprijateljskim klubom, ne žele nikakvu komunikaciju, odbili su i “ljubazni poziv” na zajedničku večeru dan prije utakmice, napravili su sve da se dvije nogometne utakmice pretvore u rat. Te 1997. godine Partizan je bio na koljenima, nestao je pod kopitima plave konjice, nakon poraza u Beogradu s minimalnih 0:1 Dinamo je zgazio Beograđane u Zagrebu kao opušak, bilo je 5:0. Partizan je izgledao kao provincijska momčad, nestao je, ugasio se pred naletima Silvija Marića, Igora Cvitanovića, Marka Viduke, Roberta Prosinečkog... Bila je to čarobna zagrebačka večer, nikad zaboravljena. I svakako jedan od najvećih trijumfa.

Igrao je Dinamo veće utakmice kad su na suprotnoj strani stajale veće momčadi i neosporno veći igrači. Ali, nikad Maksimir nije bio svjedok veće, ljepše i slađe pobjede. Bez obzira na Tottenham, Celtic, Arsenal, Atalantu i još poneku veliku. Bila je jedna od najvećih, ne zbog kvalitete tadašnjeg Partizana, već zbog činjenice da je izvojevana u igri koja je bila više od nogometne igre. Spletom okolnosti, eto, i ovi okršaji s AEK-om spadaju u tu kategoriju “više od nogometa”. AEK je dosad i najveći trenerski ispit Igora Bišćana otkako je preuzeo Dinamovu klupu. Mora pronaći svoje Mariće, Cvitanoviće, Viduke, Ladiće, kao što ih je te 1997. godine pronašao Marijan Vlak.

Teško gostovanje

Treba mu “momčad s mudima”, društvo neslomljivog karaktera i ogromne energije, koja će AEK pretvoriti u “grčku tragediju”. Iznimno je bitna ova današnja prva utakmica. Vjerojatno je i ključ Dinamovog mogućeg prolaza u doigravanje za Ligu prvaka protiv Royala Antwerpa. Modri su u situaciji da moraju do pobjede, po mogućnosti što uvjerljivijoj. Jer, plašimo se pomisliti što će se događati u OPAP Areni u Ateni. Bišćanova momčad će podno Akropole igrati u neviđenoj atmosferi linča, u pravoj ludnici zajapurenih i Dinamove glave željnih domaćih navijača. Ali, i igrači AEK-a bit će u sličnom stanju. Ako grčki prvak u Maksimiru uhvati dobar rezultat, teško je povjerovati da će Dinamo u Ateni nastaviti svoj pohod prema skupinama Lige prvaka. Grci će napraviti sve za potpunu osvetu.

Dinamo protiv AEK-a ima zadatak i prekinuti jedan crni niz kad se radi o okršajima s grčkim klubovima. Modri još od godine 1977. ne znaju za pobjedu protiv grčkih klubova u europskim natjecanjima.

Neugodna tradicija

Plavi su tada uspješno zaobišli grčku prepreku, u Kupu UEFA-e, a ona se zvala Olympiacos. Nakon 1:3 na Karaiskakisu, u uzvratu su izvojevali uvjerljivu pobjedu od 5:1. Prošlo je 46 godina od tog događaja...

U prosincu 1998. Dinamo je bio u igri za četvrtfinale Lige prvaka sve do posljednjega kola kad je u Zagreb stigao opet taj Olympiacos. Modrima je trebala pobjeda. Kada je Joško Jeličić zabio, porasli su apetiti. Njih je eliminirao Giannakopoulos golom za konačnih 1:1. Bio je to posljednji put da Dinamo nije izgubio od grčkih klubova. Nakon toga Dinamo je dva puta u skupini Europske lige izgubio od PAOK-a, te u skupini Lige prvaka dva puta od Olympiacosa.

Utorak je idealan dan za prekid tog niza, za podsjećanje na pobjedu nad Partizanom, za veliki trijumf. AEK mora pasti!