Domaća zadaća Marija Kovačevića: Sjajni dvojac odmah je proradio, ali tu su opet prekidi, Mišić, Stojković...

Dvije utakmice, pet pogodaka, šest bodova. Zanos, podrška, zalet. Sve to ima Dinamo nakon dvije uvodne utakmice novoga kursa. Brod pod paskom kapetana Kovačevića iz "škvera" je izašao s brojnim upitnicima, a oni se, na prvu, odbijaju o suparničke hridi bez onog ključnog defekta - rezultatskog.

Smireni su slavonski naleti, pao je Osijek, poražen je i Vukovar, a trener "plavih" sada ima novih sedam dana mira do susreta s "neverom s Kvarnera" na Rujevici. Koja možda nije idilično otvorila ovu sezonu, ali je i dalje opasna. Da, ima "metu" za rivale, ali joj i dalje s dresa viri etiketa dvostruke krune.

Dinamo, pritom, ima posla. Posve je jasno da se svi mehanizmi na kompasu ne mogu podesiti u ovako kratko vrijeme, jer radi se o poptuno novom sustavu, ideji i viziji, no zamjetno je da i dalje neke stvari traže poboljšanja. Primarno se to odnosi na obranu, koja je i na Opusu, ali i u Maksimiru imala problematičnih faza koji nemilosrdno podsjećaju na prošlu sezonu, gdje je u moru problema stršao poput hridi defenzivni prekid. I sada se, posebno (i) u srazu s ozbiljnom momčadi Gordona Schildenfelda, mogu primijetiti neugodnosti kod branjenja kornera, iz kojega je stigla recimo i ona "bomba" Gonzaleza, koju je spašavao Ivan Nevistić, a onda i prodori poglavito po lijevom boku, kao i problemi koji se naziru u situaciji kada se dinamovci moraju riješiti visokog suparničkog pritiska.

Mateo Lisica

GORAN MEHKEK Cropix

- Imali smo problema s protokom lopte u prvom dijelu, i s njihovim prekidima. Imali smo malo i sreće da ne odemo u minus - svjestan je, očito, svega i novi Dinamov šef parade.

"Modus operandi" momčadi s druge strane, usto, nije specijalno revolucionaran: osnovna postavka i lani i danas je, što se posebno vidjelo u Rožmanovu rukopisu, jest opteretiti Josipa Mišića i onemogućivati mu koridore oslobađanja i gradnje plavog napada. Kada tome dodate da Ljubičić i Villar energetski, odnosno trkom te taktičkim manevrom još nemaju automatizme jasne pomoći, onda se "plavi" muče. Onoga časa kada, pak, protivnik izgubi "forcu" i punu koncentraciju, a Dinamo, usto, i povede, onda stvari poostaju lakše. Dodajte tome ponovljene ulaske važnih igrača s klupe, "game-changera" s oznakom nositelja jasne i nepatvorene kvalitete i gladi za nametanjem, onda i Dinamo postaje "otporan na metke".

- Prekratko smo ovdje da sve isprobamo. Vjerujem da će i ta navedena trojka moći igrati zajedno, da će rasti iz utakmice u utakmice, s protokom vremena, ali imam blagoslov igrača i izbora: možemo, naime, igrati i s Beljom i Kulenovićem, Stojković je tu, pa Mudražija... Koristit ću ih, svakako, to nije upitno - dodat će Mario Kovačević.

Dok defanzivu treba uigrati i posve podesiti, u fazi gradnje i kreacije, strateg "plavih" doista ima pregršt "ad hoc" rješenja, koja, dokazano, mijenjaju tok stvari i rezultatski kurs. Što znači uigranost i automatizam, konačno, vrlo jasno pokazuje istarski tandem s desne strane (Valinčić - Lisica), koji ne samo igrom, već i kroz brojke potvrđuje navedene argumente. Činjenica jest da su Mišić, Ljubičić i Villar u sezonu utrčali kao osnovni trio momčadi, srce koje treba pumpati sve druge dijelove terena, no negdje sa zvučnika sigurno dopire i ona Johnnyjeva, po kojoj mogućnost izbora mora da postoji. A ako netko ima izbora, onda ih ima Kovačević, od Stojkovića, Mudražije, možda ulaska Kulenovića uz Belju uz dodatnu sistematizaciju taktičkog okvira...

U svakom slučaju, Dinamo ima ono osnovno: šest bodova i mir za finese i nadogradnju, bez stresa i dvostrukog tjednog igranja utakmica. To je blagodat, koja će trajati sve tamo negdje do kraja rujna, zaključno s velikim derbijem u sedmom kolu. Dovoljno vremena da proces krene dobivati one ključne zamašnjake.