Dinamo kao da je u drugom poluvremenu utakmice protiv Norvežana ostao bez goriva u rezervoaru. Nije se nazirala benzinska crpka kojom bi se "napojio" motor na kojem je Dinamo Norvežanima održao nogometnu lekciju u prvih 45 minuta utakmice. Ipak, Ante Čačić u prtljažniku svog "modrog" vozila našao je kanistar koji je bio pun goriva, u vidu Josipa Drmića i Petra Bočkaja.
Drmićev pogodak bio je najbolji pokazatelj njegova "nosa" za gol, pokazao je zašto ga se smatra pravim "killerom", takav igrač nedostajao je Dinamu. Strpljivo se poigrao s norveškim vratarom, a onda kroz ušicu igle i "šumu nogu" svojom slabijom, lijevom nogom pogodio mrežu za erupciju na Maksimiru.
Bočkaj je igrao ofenzivnije nego što je to bio slučaj u dosadašnjem Čačićevom mandatu. Uskočio je na Oršićevu poziciju, pokazao se kao pravi džoker s klupe, nešto što je trebalo Dinamu kako bi se "digao iz mrtvih". Nagrada mu je stigla u posljednjoj minuti, kada ga je Drmić kao na pladnju poslužio za potvrdu ulaska u Ligu prvaka.
Obojica su u Maksimir ove godine stigla kao čvrsti prvotimci u svojim bivšim klubovima, međutim, svi znaju kakva je konkurencija u redovima hrvatskog prvaka. Čačićeve "slatke brige" nakon ove utakmice bit će još teže rješive. Drmić je pokazao klasu, Bočkaj pokazuje sve veću konstantu, ali kako ignorirati Brunu Petkovića nakon onakvog velemajstorskog poteza? Ili kako "okrenuti leđa" Robertu Ljubičiću nakon što je iznio svih 120 minuta na lijevoj strani? Ovaj Dinamo najbolji je pokazatelj kako momčad ne čini samo 11 igrača, nego njih puno više.