Dolazak Celte u Zagreb bio je povod za intervju s Miloradom Ratkovićem, skautom kluba iz Viga, koji je 1992. stigao kao igrač u taj grad i ostao.
- Neću doći u Zagreb na utakmicu, imam drugih poslovnih obveza – kazao nam je Ratković, rođen u Zenici, koji je igrački rastao u Čeliku, igrao i u Borcu iz Banje Luke, a u Španjolsku stigao iz beogradske Crvene zvezde.
- Bio sam trener u mlađim kategorijama, direktor u nogometnoj školi, a od 2009. sam skaut za prvu ekipu.
Spojio nas je Filip Bradarić kojeg je Ratković doveo u Celtu 2020. godine, ostali su prijatelji, ovog ljeta Ratković je boravio na odmoru u Dalmaciji, s Bradarićem je posjetio Poljud gdje su se družili s Ivanom Rakitićem.
- Obišao sam Split, Trogir, Sinj, Promajnu, Makarsku... To je predivna obala u kojoj treba uživati, tako smo se jedan dan našli s Rakitićem.
U Celti su sada svi zadovoljniji jer sa četiri pobjede su došli u Zagreb, a dugo na startu sezone nisu mogli dobiti utakmicu.
- Stvorili smo jako mladu ekipu sa nekoliko starijih igrača. Oslanjamo se na momke iz naše škole. Celta je 23. kolovoza 2023. godine slavila stogodišnjicu kluba te je tim povodom za trenera doveden Rafael Benitez, veliko ime, osvajač Lige prvaka. Međutim, nikako nije išlo dobro, deset kola prije kraja morali smo ga smijeniti jer bilo je nemoguće nastaviti u istom ritmu. Stigli smo na rub ponora, pred ispadanje iz Lige. Tako je u ožujku 2023. šansu dobio Claudio Giraldez koji je bio trener u našim omladinskim kategorijama. Odradio je super, popeli smo se na 13. mjesto, a u protekloj sezoni smo završili sedmi i izborili Europsku ligu. Kao klub non-stop rastemo. Imamo igrače s velim iskustvom kao Marcos Alonso, Iago Aspas, kojeg sam trenirao dok je bio kadet, Šveđanin Carl Starfelt... Radimo ozbiljnu progresiju na sportskom i ekonomskom planu, velika je potražnja za našim igračima.
Od mladih se posebno ističu stoper Javi Rodriguez i veznjak Hugo Sotelo. Trener dosta rotira ekipu za Europu. Što Ratković očekuje od utakmice s Dinamom?
- Dobro znam tko je Dinamo, bio je veliki klub i ostao. Imamo golem respekt prema njegovoj povijesti i svemu što radi u Europi posljednjih više od dvadeseta godina. To su dvije ekipe koje će izaći na teren da se nadigravaju i igraju otvoren nogomet. Za gledatelja će to biti lijepa utakmica.
Kakav vam je cilj u Europi?
- Otići što dalje. Kad smo posljednji put igrali u Europskoj ligi 2017. godine bili smo u polufinalu i ispali od Manchester Uniteda. U prvoj utakmici smo doma izgubili 1:0 golom Rashforda, a u uzvratu smo na Old Traffordu igrali 1:1 i imali zicer u zadnjoj minuti za 2:1, što bi nam donijelo finale s Ajaxom. Bili smo jako blizu. Želimo i ove sezone nešto napraviti, ali nemamo bolesnih ambicija nego da rastemo kao klub te da vidimo gdje smo u odnosu na Europu. Sad smo počeli pobjeđivati u gostima, i to smo dobili jako teške utakmice kod Osasune i Levantea. Imamo svoj način igre, to je napadački nogomet.
Što je najveća snaga današnje Celte?
- Volimo čuvati loptu, bolje igramo s njom nego bez nje. Gradimo igru te želimo maksimalno iskoristiti dimenzije terena po širini i dužini. Igrači su tehnički obrazovani, nastojimo stvarati šanse iz izgrađenih akcija. Ništa na slučajno, ništa na ho-ruk, ništa na forsiranje okomite igre te čekanje druge akcije, naš je stil jako prepoznatljiv. Protekle sezone bili smo među najgledanijim momčadima u televizijskim prijenosima u španjolskoj ligi. Svi su nas voljeli gledati jer igramo lijepo. Čujem i od mojih prijatelja iz Hrvatske da puno prate Celtu. Iako smo imali nesreće protiv velikih klubova. Kod Barceloni smo vodili 3:1, na kraju smo izgubili, sezonu ranije vodili smo 2:0 i izgubili 3:2... Europske utakmice momcima će dobro doći da stasaju, ali ako možemo do polufinala, možda i finala, gledat ćemo da to uradimo. Mislim da se možemo nositi s kvalitetnim momčadima, a Dinamo zaslužuje taj epitet. To potvrđuju pobjede nad velikim klubovima kao što je Tottenham.
Što biste istaknuli iz Dinama?
- Pratim hrvatsku ligu. Dinamo je napravio velike promjene, to može utjecati na igru i rezultate. Dolaskom Zvonimira Bobana mislim da je puno toga sjelo na mjesto. Bio je on i kod nas, to znate...
Dakako da znamo, u Celti je završio igračku karijeru.
- Sposoban je čovjek bogatog iskustva. Iako vidim da Dinamo oscilira, da je izgubio od Vukovara, a prije toga je dobio Rijeku i Hajduk. U SHNL-u nemaju konstantu, ali u Europi mi djeluju kao drugačija momčad. Mislim da lošije igre iz hrvatske lige neće utjecati na njihov učinak u Europi. Dinamo je klub koji sada ima veliko europsko samopouzdanje.
Ima i dio španjolskog štiha.
- Španjolci imaju poseban nogometni šmek, karakterističan stil, jaku tehnički razinu. U španjolskom nogometu je posjed lopte najveća dragocjenost, ona mora ići po travi, a ne dizati se u zrak. Tu su i brzina razmišljanja, brzina pokreta...
Milorad Ratković rođen je 15. listopada 1964. godine u Zenici, Bobana poznaje još iz ranih igračkih dana.
- Kako ga ne bih znao, čak mislim da je možda debitirao za Dinamo ili mu je to bila jedna od prvih utakmica za Dinamo, pod Ćirom Blaževićem, protiv mojeg Čelika. Kasnije 1991. sa Crvenom zvezdom sam osvojio Interkontinentalni kup protiv čileanskog Colo Cola kojeg je trenirao hrvatski stručnjak Mirko Jozić pa se uvijek sjetim Jozića i Bobana kao svjetskih prvaka mladih 1987. godine – kazao je Ratković te nabrojio desetak igraća iz te generacije.
O Bobanovoj epizodi u Celti 2001. godine, rekao nam je:
- Odlično se sjećam toga razdoblja, bio sam tada trener juniora u Celti. Trener Victor Fernandez htio je da ga dovedemo. Međutim, imali smo fantastičan igrački pogon, u veznom redu bili su Rusi Mostovoj, Karpin... Mogli smo se boriti za naslov prvaka. Trener je razmišljao, sa čime se nisam slagao, da Boban i Mostovoj ne mogu igrati zajedno, pa ih je rotirao.
Boban je za Celtu odigrao sedam utakmica. Često nije igrao i naravno da nije bio zadovoljan.
- Znate kako je Boban završio karijeru? Došlo je gostovanje kod Lemone, ekipe iz treće lige, u Kupu kralja. Trener Fernandez odlučio je da tu utakmicu – igra Boban. To je njemu bilo ispod očekivanja i odlučio je staviti točku na - i. Završiti sa Celtom i karijerom. Pozvao je igrače na večeru da se oprosti, pamtim da smo se sreli u gradu, kazao mi je – gotovo je, odlučio sam okončati priču sa Celtom i karijeru, okrećem se drugim stvarima. No, Boban je na sve ostavio izuzetan dojam, svi su se čudili, kad je došao iz Italije da govori španjolski jezik. Već je tada bio poliglot. Ljudi imaju na njega lijepe uspomene.
Držite li kao skaut na radaru pokojeg hrvatskoga igrača?
- Ima ih puno koji su nam zanimljivi. Iz Dinama, drugih klubova SHNL-a, ali i Hrvata koji igraju vani. Hrvatska je uvijek bila magnet za praćenje igrača u razvoju. No, ne smijem vam otkriti imena, to je poslovna tajna.
Nedavno smo pronašli da je Celta jedan od klubova koji žele Franka Kovačevića, centarfora Celja.
- Znamo za Franka Kovačevića, da je jako dobar u Celju, da zabija, da je na popisu hrvatske reprezentacije. Jedan je od igrača kojeg jako dobro poznajemo i pratimo, ali nije jedini. Ima dosta igrača iz Hajduka, Dinama, i drugih koji su nam interesantni. Meni se sviđa Martin Baturina, ali naše mogućnosti nisu bile takve da uđemo u utrku s klubovima koji plaćaju odštete dvadesetak milijuna eura.
Baturina u Comu ne igra, možda ga možete dobiti na drugi način, ako vjerujete u njega.
- Bilo bi nam izuzetno zadovoljstvo kad bismo ga moglo dovesti. Como je uložio mnogo novca u brojne igrače. Još nije došlo Baturininih pet minuta, ali siguran sam da će doći. Cesc Fabregas je bio izniman igrač, a Baturina je baš tip igrača kakav je bio i Fabregas. Ofenzivni vezni sa sudjelovanjem u realizaciji. Mislim da će na njega Cesc ozbiljno računati, ako ne danas onda već sutra.
Očito ste ga dobro analizirali, očekujete od Martina da će napravi iskorak prema europskoj klasi?
- Da, svakako. On je već formiran igrač, može igrati u ligama Petice. Po znanju, po onome što ima. Spreman je stupiti na pozornicu.
Što je čarobno u Vigu da ste ostali cijeli život, ne samo vi nego i mnogi drugi, primjerice Vladimir Gudelj, nekadašni igrač Veleža, dugo je već team-menadžer Celte.
- Lijepo je ovdje živjeti, od mentaliteta, klime, hrane i odličnog sporta. Španjolci vole druženje, slični su nama s Balkana, ali s puno više novca. O hrvatskim sportašima, kao i sportašima iz svih država bivše Juge imaju izuzetno visoko mišljenje. Kažu – opasni borci, a znaju igrati. Hrvatska reprezentacija je kao velesila to dokazala. Kad se govori ovdje o nogometašima iz Hrvatske, to je s velikim poštovanjem.
Celta nikad nije osvojila trofej, što biste dali da za to?
- Mnogo toga. Cijeli bi grad izašao na ulice, to bi bio pakao. Igrao sam finala Kupa kralj 1994. kod smo izgubili od Zaragoze. Celta je triput bila u finalu Kupa kralja, ali je svaki put poražena. I to dvaput od Zaragoze koja je sada na dnu druge lige. Iako Deportivo iz La Corune ima i naslov prvaka Španjolske, dva Kupa Kralja i tri Superkupa, Celta je najveći klub iz Galicije zato jer je 60 godina provela u prvoj ligi, a Deportivo samo nešto preko 40 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....