Upoznao sam ga u jeku izborne kampanje. Na intervju je stigao bez papira, PR-ovski nepripremljen. Iz glave je nizao planove, pogotovo iz financijskog, ekonomskog sektora u kojem je jak, ali sve je bilo obojeno emocijom. Tom doktoru ekonomskih znanosti, koji je nakon što je bio direktor interne revizije u Zagrebačkoj banki otišao za člana Uprave za financije u 11 poduzeća Grupacije Zubak u zemlji i inozemstvu, dakle poslovno ostvarenom tipu, spomen Dinama bio je "triger", koje nije mogao odoljeti. Zato je i ušao u priču Dinamova proljeća, a kasnije i postao dopredsjednikom.
Vijest da je Dubravko Skender dao ostavku na sve funkcije u Dinamu, bila je naoko šok. Jer, razgovarajući s njime neslužbeno, znali smo da nije tu da bi ostao. Dapače. Stoga je u ponedjeljak preuzeo odgovornost, a za Jutarnji je ekskluzivno odlučio kazati zašto...
- U mojem uredu, ljudi koji me znaju, a toga su i svjesni, stoji jedna izjava Winstona Churchilla, koje se držim otkad sam živ: Cijena veličine zove se odgovornost. Da, ušao sam u cijelu priču otvorena srca i s takvim istim srcem izlazim van. Svatko tko je u klubu, od Velimira Zajeca do portira, zna da nisam imao utjecaja u sportsku politiku, ali smatram da je netko trebao podnijeti odgovornost. Za druge ne znam, ali ja sam osjetio da - moram.
Odluka je stigla nakon turbulentne sezone, no dan nakon što je Rijeka uzela naslov, odnosno, činjenice da su "modri" ostali bez trofeja. To je, sigurno, bio ključni okidač, no iako je veliki emotivac, posve je jasno da to nije učinio sam, bez konzultacija. Konačno, Dinamo napušta jedan od ključnih ljudi u hijerarhiji....
- Konzultirao sam se samo s Velimirom Zajecom, jer on mi je jedini nadređen. Priopćio sam mu svoju odluku, detalji razgovora sada nisu presudni. Jer, nisam bitan ja, već - Dinamo. Zahvaljujem se zaposlenicima kluba, oni su me u prvom mandatu, kada sam s Ivanom Naukovićem ušao u onoj kvoti dva navijača, objeručke prihvatili i bili krajnje fer. Hvala im do neba. U nekome mi je času, inače, jedan od onih koji su dugo u klubu rekao: Dopredsjedniče, postoje dvije opcije; da vam Pavo Zubak da mjesec dana godišnjeg da posložite stvari, a druga je da ćete na kraju otići...
Vaš odnos sa Zajecom u jednome je času, kada je Zeko u javnosti gubio prvotnu snagu, postao sporan.
- Bit ću vam posve iskren: ja sam ušao u klub iz interesa da štitim - interese Dinama. Mi smo Zeku otpočetka zvali alfa, a mene beta. A ako alfa skače na glavu, beta ako ima morala skače bez pitanja. Velimir Zajec je silno dobar čovjek, u njemu ne postoji nimalo malicioznosti. OK, možda neke izjave nije trebao davati, no tada i neke druge službe nisu reagirale, možda je vjerovao nekima koji to nisu zaslužili..., ali sve to u mojem idealu ne ruši sliku i priliku onoga kojem sam se divio kao klinac, a onda radeći s njime i upoznavajući ga, sve prvotne impresije i potvrdio. Ja stojim iza Zeke, pa makar mu bio i tjelohranitelj. Tako sam odgajan, tako odgajam i sina, i ja od tog odgoja ne mogu odstupiti - reći će u dahu Skender, pa nastaviti: - Ima jedna stvar koja je veća i od kluba. Ona se zove integritet. Ima djelić nečega iznad svega koji štiti dostojanstvo sebe, ali prije svega nečega većega. Onoga što je meni Dinamo...
Odluka mu je jedna od najtežih u životu, to nije sporno, ali upitno jest: je li jedini koji je morao, nakon ovakve sezone, reagirati odgovorno?
- Oprostite, ali mogu pričati samo u svoje ime: to je moj svijet, moja kultura, moja odgovornost. To je puno nečega u odgoju, u kojem je sudjelovala i moja majka, ali i u dijelu poslovnog puta u kojem strši kao spomenik gdin. Pavo Zubak. On me podržavao, jer sam silno izostajao s posla prvih nekoliko mjeseci, kada je bilo teško, kada se stvar stvarala, a on mi je davao veliku podršku. Njega sam, dakle, obavijestio da odlazim iz Dinama, imam podršku Zubaka, obitelji i svoga sina, a to mi je posebno važno, jer dinamovština o kojoj smo oboje pričali, i znamo njemu snagu i vrijednost, prvenstveno ide od doma. Znate, milijun puta sam na presicama želio reći nešto na kraju, ali govorili su mi da nije mjesto. Ali, evo, ima jedna pjesma, a stajao sam na istoku, sjeveru, jugu, zapadu, i svaki mi puta na nju ide suza. Kad ju opjevaju moji Boysi, a ja jesam Boys, to je ta priča... "Mama nemoj plakati, ne mogu si pomoći, volim tebe jako mama, al ne više od Dinama..." - završio je Skender na rubu suza.
Jer, emocije su zajebana stvar. Ovom dinamovcu pogotovo. Dubravko Skender, valja znati, podmetnuo je leđa kada je priča bila u nastajanju. Gradio je demokratski Dinamo, bio je snaga "proljećara", a sada, zapravo, prvi napušta brod. On je svoje rekao, ali o njegovu odlasku morat će nešto reći i drugi, koji su ostali. Iako se može nazrijeti da je stvar u odnosima oko Zajeca, pitanje stoji i traži odgovor: zašto baš Skender? I to kao prvi...
Komentari (0)
Komentiraj