Dinamo je po kvaliteti igračkog kadra Premier liga za Bodo/Glimt, ali u odlučujući boj za Ligu prvaka ulazi s rezultatskim zaostatkom 0:1. Kako ih može svladati i izboriti skupinu?
Puno se pisalo i govorilo da su Modri u prvom dvoboju bili usporeni i statični, svaki je igrač pretrčao gotovo kilometar manje od suparnika, pripisivalo se to pojačanoj potrošnji u derbiju s Hajdukom, danak je uzeo i teren s umjetnom travom, koji nije nudio jednaku koordinaciju kao hibridni na Maksimiru, a i koncepcija Ante Čačića bila je - obranimo li se, sve pet, a nešto možda i zabijemo! U određenim razdobljima utakmice ušao je Bodo/Glimtu u mlin. Ništa od navedenog ne smije se ponoviti. To je prvi uvjet.
Razlika u klasi
Modri u Zagrebu moraju izaći na teren goropadnije, napasti, nametnuti svoju igru i zatvoriti protivnikove stopere, ne dopustiti im da grade akcije. To će im bitno poremetiti geometriju jer sve pokreću iz zadnjeg reda, veznjaci bi im mogli ostati “na suhom”.
Drugi ključni taktički zadatak je “zabetonirati” bočne pozicije na koje momčad trenera Kjetila Knutsena stavlja naglasak. Pogotovo je opasno desno krilo Mvuka. Pellegrino je, pak, njihov Pašalić, u pravilu ulazi u sredinu na završnicu.
Iako Arijan Ademi nije klasičan zadnji vezni koji igra pozicijski, on je najlogičnije rješenje, a kako nema Mišića, uz njega su najbolji izbori Ivanušec i Baturina.
Protiv Bodo/Glimta idealna formacija bila bi 4-4-2, ali i 4-2-3-1 je sličan model, ključno je da se ispune najvažniji zahtjevi - Dinamo mora natjerati stopere i golmana da počnu ispucavati lopte ili će griješiti i poklanjati ih kao u nekim prigodama u prvom susretu, spriječiti igrače iz pozadine da na svoj način vode igru, uzeti daleko više posjeda bržim protokom lopte, što bi trebalo rezultirati i šansama, te pripaziti na obrambene bokove, pogotovo što se vidjelo da Modri, ako nemaju kontrolu nad utakmicom, nailaze na probleme u defenzivi... Očekujemo da budu i raspoloženiji i trkački svježiji nego u Bodu, te da i individualno pokažu razliku u klasi.
Bodo/Glimt je vrsta nogometnog stroja. Njegovi igrači ne uživaju u nogometu kao neki drugi, oni ga ne igraju, nego ga – rade! Kroz treninge i utakmice, kroz mjesece i godine, po stotine i tisuće puta ponavljaju iste akcije, zavezanih očiju znaju kamo tko trči, tko će se ubaciti iz drugog plana...
Oni su šablonizirana i visoko automatizirana ekipa na temeljima malog nogometa s jasnim sustavom koji se bazira na doktrini Pepa Guardiole i dorađen je za norveške prilike u kojima ga primjenjuju igrači niže kvalitativne razine.
Sjajan posao
Trener Knutsen radi sjajan posao, a bili bi moćniji da mu svakog ljeta ne odlaze najbolji igrači, što ostavlja trag na konačnoj izvedbi. Takva momčad igra svoje, bilo to doma ili vani, razlika je što se na njihovoj umjetnoj travi gosti znaju osjećati kao da im je led pod nogama, a u jakim zimama i da im “pucaju kosti”.
Bodo/Glimt je pravi samo kada napada. Nema plan B. Doma to čini dokle ide, a vani im lopta ne “teče” svaki put jednako kvalitetno, međutim, maksimirski travnjak je kao tepih i to će im odgovarati. Ako je suparnik agresivan i presiječe im špagu po kojoj vrte loptu, znanju se pogubiti, griješiti, nisu igrači velike improvizacijske snage koji bi se snašli u nepoznatom. U obrambeni blok nikad se ne povlače svjesno, samo kad su na to prisiljeni i tada nisu svoji. Sve rade do određenog limita jer Bodo/Glimt nema pojedinca kojeg se treba posebno bojati.