Momčad Dinamo evidentno je zaronila u rezultatsku krizu. Kada najskuplji i neprijeporno najkvalitetiji sastav HNL-a ostvari samo jednu pobjedu u pet utakmica onda je jasno da u Maksimiru postoji problem. Brojne ad hoc ankete i glasovanja po društvenim mrežama u respektabilnom postotku zagovaraju smjenu Ante Čačića. No, je li doista trener u Maksimiru najveći problem?
OK, pretpostavimo da jest. Tko bi trenera Dinama trebao smijeniti? Prema klupskom Statutu to bi trebao učiniti Upravni odbor. Nedavno ustanovljeni operativni organ u GNK Dinamo čine: predsjednica Vlatka Peras, te članovi Darko Podnar, Danijel Tomačić i Dario Šimić. Za sportski sektor zadužen je Šimić. Međutim, njegove formalne ovlasti poprilično su limitirane. Fokus Šimićevog djelovanja omladinska je škola, te skauting. Prema aktualnoj hijerarhiji maksimirske vlasti Šimiću je nadređen sportski direktor kluba. A on se zove Ante Čačić.
Posljednjih smo mjeseci, u kontekstu krize vlasti i tzv. borbe za Dinamo, svjedočili svakojakim pravnim tumačenjima i ekspertizama raznih klupskih akata i Statuta. Tako smo, između ostaloga, saznali da trenera može dužnosti razriješiti i predsjednik kluba. Pod uvjetom da je navedena tvrdnja točna legitimno je pitanje: hoće li Mirko Barišić to doista i učiniti?
Međutim, u Maksimiru ništa nije jednostavno, pa tako niti "obična" smjena trenera. Naime, Ante Čačić formalno nije trener već menadžer, odnosno osoba koja objedinjava dvije klupske funkcije – trenera i sportskog direktora.
Čačić je menadžerski ugovor potpisao početkom godine s vijekom trajanja do konca lipnja 2024. Službeno, klub se novim ugovorom želio "zahvaliti" treneru na postignutim rezultatima u proteklom razdoblju. Ona manje romansirana verzija famozni ugovor predstavlja kao poruku Zdravku Mamiću da će se ubuduće transferi definirati u Maksimiru, a ne u Međugorju. Stoga je na Skupštini kluba, u prosincu prošle godine, i započeo proces detroniziranja Krešimira Antolića, idejnog začetnika nove poslovne politike. On je s Čačićem potpisao menadžerski ugovor. U poslovnom smislu, uvijek je diskutabilno raditi takve aranžmane tijekom sezone. Poglavito, što Čačić funkciju sportskog direktora nikada nije obnašao. Usput, Čačić i nije tip koji će danju trenirati prvu momčad, a noću proučavati snimke eventualnih maksimirskih pojačanja.
Da bi klub mogao upasti u nevolje moglo se naslutiti već tijekom zimskog prijelaznog roka. Po prvi puta u povijesti HNL-a, Dinamo u prijelaznom roku praktički nije sudjelovao. Nikada se nije dogodilo da maksimirski klub nije angažirao nijednog novog igrača!
Istovremeno, klub je napustilo 12 nogometaša: Mislav Oršić je transferiran u Southampton, a Rasmus Lauritsen u Brondby, na posudbama su završili Antonio Marin (Rijeka), Deni Jurić (Rijeka), Niko Janković (Rijeka) Mahir Emreli (Konyaspor) Daniel Štefulj (Celje) Marko Brkljača (Dubrava) i Fran Tomek (Dubrava). Raskid ugovora dobili su Emir Dilaver (Rijeka) Marko Đira (Šibenik) Robbie Burton (bez kluba). Dojam promašenosti dodatno je ojačalo uvjerenje da su transferi Oršića i Lauritsena realizirani – ispod cijene.
Efekti katastrofalnog prijelaznog roka prošli su ispod radara, jer su mediji bili odveć zaokupljeni proučavanjem biografija skupštinara, koji su imali odrediti sudbinu kluba. Svi su živjeli u uvjerenju da je Dinamova konkurencija toliko onemoćala (posebice nakon što je u Maksimiru svladan Hajduk 4-0) da ne može ozbiljno ugroziti šampionske ambicije "modrih".
Dimenziju Dinamovih problema najbolje oslikava slučaj Arijana Ademija. U Maksimiru su razložno zaključili da je kapetan zadužio klub i omogućili su mu transfer u Kinu. No, nadasve je neozbiljno da se sa stožernim igračem pozdravljaš usred sezone i rezultatske krize! Rastanak je protekao u montipajtonovskom ozračju: stručni je stožer "žicao" Ademija da odigra još utakmicu protiv Rijeke prije nego ode u Kinu.
A onda su u Maksimir stigle i ozljede. Iz konkurencije su "ispali" Bruno Petković i "dežurni ranjenik" Dino Perić (igrač s najviše dana na bolovanju u Dinamovoj svlačionici). Na utakmici u Velikoj Gorici Dinamo je u zapisniku imao svega 17 igrača, od kojih su četvorica bili – juniori!? U nekim normalnim okolnostima (i klubovima) trener bi se s pravom mogao požaliti na kadrovsku politiku i djelokrug rada sportskog direktora.
Iz priloženog je posve razvidno kako temeljni problem Dinamove krize nije primarno u treneru već u tzv. sportskom sektoru, kojega bi trebao "pokrivati" sportski direktor. Donedavno, ovakva je situacija u Maksimiru bila nepredvidiva, jer je Zdravko Mamić sam riješavao sva kadrovska pitanja. Čak i uz pomoć daljinskog upravljača – iz Međugorja.
Može li Dinamo uopće izaći iz labirinta aktualne krize (a ona se proteže od terena do upravljačkih struktura)? Razvrgnuće Čačićevog menadžerskog ugovora prema nekim bi izvorima Dinamovu blagajnu "rasteretilo" 1,7 milijuna eura. Ovoga trenutka to zacijelo nije opcija.
Bilo bi stoga logično da Dinamo u dogledno vrijeme angažira barem sportskog direktora, koji bi se sustavno bavio tim poslom. Do početka novog prijelaznog roka preostaje svega tri mjeseca...