U 85. minuti utakmice Dinama i Sparte nitko nije ostao sjediti na svojim stolicama. Svi su se ustali i za oproštaj puta zapljeskali Luki Ivanušecu koji je odigrao svoju posljednju utakmicu u dresu Dinama. Nije bilo svejedno ni sjajnom veznjaku koji je s Maksimira otišao sa stilom, golom kojeg je zabio za konačnih 3:1 i solidnu prednost Dinama pred uzvrat u Pragu. Ivanušec nije mogao kontrolirati jake emocije pri izlasku s terena, krenuo je prema aut-liniji, a onda su mu počeli prilaziti suigrači, jedan po jedan i zagrljajima se opraštati od Ivanušeca.
Nije Luka izdržao, suze su same krenule, vjerojatno ni sam do tog trenutka nije bio svjestan koliko su mu značile ove četiri godine provedene na Maksimiru. Zaplakao je u zagrljaju suigrača, a suze nisu stale niti nakon utakmice, kada je kleknuo pred tribinu s Bad Blue Boysima, da bi par trenutaka poslije završio na rukama suigrača.
"Prije svega želim zahvaliti navijačima, nisam očekivao da će biti ovako. Hvala BBB-ima, mislim da je ispalo jako dobro s tim golom i idemo dalje. Definitivno ću pratiti svaku utakmicu i navijati, ostat ću u kontaktu s dečkima i biti najveći navijač Dinama. Lijepe sam brojke ostvario, lijepi rezultati u Europi, mogu biti ponosan i zahvaljujem ekipi na tome. Definitivno pamtim pobjedu 3:0 protiv Tottenhama, mislim da je to najveća pobjeda u Dinamovoj pobjedi, ali bilo je tu još toga i sve ću ih pamtiti. Osjetio sam da je Feyenoord stepenica više, to je prelomilo, osjetio sam da je to prilika za mene jer se radi o klubu koji igra Ligu prvaka i mislim da je to dobra odluka za mene", rekao je Ivanušec na oproštaju.
Maksimir napušta nakon četiri godine, 173 odigrane utakmice za Dinamo, 36 postignutih golova, 19 asistencija i pet osvojenih trofeja (četiri naslova prvaka i Kupom). U idućih nekoliko dana bit će promoviran kao novi igrač Feyenoorda s kojim će potpisati četverogodišnji ugovor. Ivanušec je na stolu imao ponudu Dinama za novi, financijski jači ugovor, ali odlučio je kako mu na pragu 25. rođendana treba novi izazov u karijeri. Pa ipak rastanak je bio težak.
Bila je ovo večer oproštaja od Dinama. Dominik Livaković nije doživio tu čast da ode uz ovacije tribina, ali ni njemu nije bilo lako. Na poluvremenu utakmice na semaforu su prikazane scene oproštaja Livakovića od suigrača u svlačionici gdje i zaplakao te. Na kraju je poslao poruku i navijačima Dinama.
"Dragi navijači, dolazi trenutak kada riječi postaju suvišne, a tu nastupaju emocije. Nakon sedam nevjerojatnih godina provedenih u Dinamu osjećam zahvalnost prema svakome od vas. Biti kapetan i nositi dres ovoga kluba bila mi je velika čast i privilegija. Svaki trenutak proveden na terenu bio je ispunjen strašću i ljubavlju koje ste podijelili s nama. Kao mali došao sam u najveći hrvatski klub i nisam mogao ni sanjati da ću provesti sedam sjajnih godina u Dinamu. Zajedno sa svojim suigračima ispisao sam novu Dinamovu povijest, bili smo zajedno kroz poraze i pobjede. Vaša energija s tribina uvijek nam je davala snagu da se borimo do kraja. Odlazim s tugom, a istovremeno s ponosom i zahvalnošću. Odlazim s uspomenama koje će zauvijek biti u mojem srcu. Hvala vam što ste bili uz mene u svim trenucima. Nadam se da ćete razumjeti moju odluku da se upustim u nove nogometne izazove, a isto tako se nadam da ovo nije zbogom već samo doviđenja. Neka Dinamo nastavi rasti i blistati, a ja ću zauvijek biti vaš navijač kao što ste vi bili moji. Hvala vam na svemu, a za kraju svoju emociju mogu sažeti u samo jednu rečenicu: Činiš me sretnim kad tužno je. Vaš Livi", poručio je Livaković.