Gdje je nestao čovjek, gdje se skrivao? Iz vagona godina na tračnice je ispao. Gleda gdje su znakovi, kojim putem krenuti. Može li itko reći gdje je put ka sreći? To su stihovi Gorana Barea iz pjesme Put ka sreći... A mogli bi se odnositi i na Luku Menala, modrog napadača. Stvarno, gdje je nestao Menalo? Već smo zapravo i pisali o tome, ali držimo da treba ponoviti priču jer nam stvarno nije jasno zašto trener Željko Kopić drži mladog napadača u frižideru, zapravo u škrinji za zamrzavanje. A nije baš da Dinamu ide stvaranje šansi, postizanje pogodaka, dok je Luka upravo taj koji može stvoriti šansu, zabiti pogodak, donijeti novu energiju momčadi.
Paradoksalna situacija
Vraćen je s posudbe u Rijeci, gdje je igrao odličan nogomet. Činilo se to kao odličan potez, jer bosansko-hercegovački reprezentativac je izgledao kao igrač koji može biti vrlo vrijedan u ovoj momčadi Modrih. Sve se to pokazalo na zimskim pripremama Dinama u Rovinju. Od prvog dana... Luka je bio sjajan na treninzima, a posebno je briljirao na pripremnim utakmicama, gdje je bio najbolji igrač plave momčadi. Stekli smo dojam da je zaslužio biti u udarnoj postavi. Ili ako hoćete, ako baš ne u udarnoj, jer Kopić teško mijenja svoju ideju od prvih jedanaest, onda je barem trebao biti igrač koji će ulaziti u igru i dobivati minutažu. Ali, od toga nije bilo ništa. Nakon odličnih prezentacija na pripremama, u HNL-u je na proljeće zaigrao samo - 32 minute!? Od toga je protiv Šibenika dobio 31 minutu, a protiv Hajduka - minutu. Ubacio ga je Kopić na uzvratnoj utakmici protiv Seville, dobio je 16 minuta. I u tom kratkom razdoblju skupa s Bulatom pokrenuo je momčad, bio je i u prilici za poentiranje, baš je bio dobar. Pokazao se kao igrač koji je i prije trebao na teren, Modrima je nedostajala baš njegova energija, njegova lucidnost, nepredvidivost.
Menalo je igrač koji s jednim potezom može rješavati, koji u datom trenutku može biti prevaga. Pa zašto onda ne dobiva veću minutažu, gdje je problem? Ponavljamo, da Dinamo trpa, da stvara šanse, da puni protivničke mreže, onda bismo rekli da ima “bad luck”, da ne može u momčad koja igra dobro u napadačkom smislu, da je jednostavno na krivom mjestu u krivo vrijeme. Zna se dogoditi u nogometu i u životu, jednostavno ne možeš protiv sudbine. Ali nije tako.
Eto, recimo, usporedit ćemo ga s novopridošlim Mahirom Emrelijem. Nećemo kazati da Azer uskoro neće pokazati svoju kvalitetu, da će biti pravo pojačanje za Modre. Ali čovjek nije trenirao prije dolaska u Dinamo, vidi se da još nije u pravoj formi, da mu treba vremena da se prilagodi momčadi, da dostigne svoj igrački vrhunac. Logično, nije prošao pripremno razdoblje. I sad dolazimo do paradoksalne situacije. Imate Emrelija koji nije prošao pripreme i još nije na razini koja se od njega očekuje, a s druge strane imate Menala koji je bio najbolji na pripremama. A Emreli dobiva mnogo više prilika od Luke... Nelogično. Ili da kažemo “pa čemu onda pripreme kad igrač koji bude najbolji na njima ne dobije prilike?”.
Nije mu tamo mjesto
Željko Kopić sigurno ima svoje razloge zašto je tome tako, on je svaki dan s igračima na treninzima, sigurno najbolje poznaje situaciju u svlačionici. I sigurno na temelju svojih saznanja donosi odluke. Ali “nestanak” Luke Menala stvarno je priča za razmišljanje. Hoće li Menalo na ljeto opet otići iz Dinama? Ovakav status definitivno ga ne može zadovoljiti. On jednostavno mora izaći iz škrinje za zamrzavanje. Nije mu tamo mjesto.