Golema tuga na Dinamovom oproštaju od Nikole Pokrivača: Boban i plavo društvo ispratili nezaboravnog dinamovca

U Maksimiru je u petak održana komemoracija za Nikolu Pokrivača. Velika želja njegove obitelji bila je da se posljednji pozdrav Nikoli održi baš u Dinamovim prostorijama. Okupio se veliki broj ljudi. U loži Maksimir od Nikole su se oprostili njegovi bivši suigrači, aktualni Dinamovi igrači i vodstvo kluba, predvođeni Velimirom Zajecom, Zvonimirom Bobanom, Zvonimirom Manenicom i svima ostalima. Nikola je u srijedu pokopan u Svetom Martinu na Muri, na njegov posljednji ispraćaj stigla su brojna imena iz hrvatskog nogometa, od predsjednika HNS-a Marijana Kustića, Slavena Bilića, Roberta Prosinečkog, Nikole Jurčevića, Davora Vugrinca, do njegovih najbližih prijatelja i kumova poput Jerka Leke, Luisa Ibaneza, Ivana Krstanovića...

Komemoracija je započela minutom šutnje, pa kratkim videom posvećenom Nikoli. Prvi je za mikrofon stigao Ivan Kelava, njegov bivši suigrač koji se svima obratio u ime Dinama.

- Danas smo tu kako bismo odali počast jednom od nas. Nikola je bio dio posebne generacije Dinama, prepoznatljiv sa svojim ponosom, osmijehom i dobrotom. U svaku svlačionicu je donosio mir, šalu i riječi podrške. Nikola je bio prepoznatljiv po svojoj borbenosti izvan terena pobijedivši sve bolesti koje su mu stale na put. Imao sam čast dijeliti teren i svlačionicu s njim, bio je pravi suigrač i prijatelj. Nikola je bio oslonac kad nam je svima bilo teško. Volio je Dinamo, ostavio je trag u srcima svih ljudi koji su ga upoznali.

U ime HNS-a na komemoraciji je govorio Zorislav Srebrić.

- Izražavam najdublju sućut u svoje i uime HNS-a svim članovima obitelji, prijateljima i suigračima, koji su imali zadovoljstvo imati u redovima kao što je bio naš dragi Nikola. Prošao je sve razine u našoj nogometnoj obitelji, prošao je veliki put. Njegova je privrženost bila velika, karijeru je završavao u amaterskom Vojniću i tu se vidi njegova veličina. On je bio osoba iz koje progovara dobrota, neka počiva u miru, a u našim mislima će ostati zauvijek - kazao je Srebrić.

Srećko Juričić obratio se u ime Rijeke, još jednog kluba u kojem je igrao Nikola.

- Želio bih vas podsjetiti zašto je Nikola ostao u sjećanju svima u Rijeci, iako je kod nas proveo manji period nego u nekim drugim klubovima. Svojim je igračkim renomeom dao početnu snagu projektu velikog kluba. Dao je značajan doprinos našem povijesnom prolasku u grupnu fazu Europske lige. Sudjelovao je u prvom osvajanju nogometnog Kupa u eri Damira Miškovića.

Luka Pavković pričao je uime Rudeša.

- Nikola je s nama proveo godinu dana i ostavio neizbrisiv trag. Nije bio samo trener, nego prijatelj. Njegovog vedrog duha uvijek ćemo se sjećati. Dragi, Nikola počivaj u miru, obitelji i prijateljima iskrena sućut.

Za kraj komemoracije okupljenima se i iznimno emotivnom govoru obratio Jerko Leko.

- Nisam pripremio govor, na ovako nešto se ne možete pripremiti, govorit ću iz srca. Znali smo se dugo, bili smo jako dobri od njegovog dolaska u Monaco 2008. godine gdje sam ga upoznao, iako sam prije toga čuo lijepe riječi o njemu kao igraču. A onda sam vidio kako je dobra osoba. Godinu i pol smo bili zajedno u klubu, pokušao sam mu biti podrška i oslonac, stvorili smo povezanost koja je prekinuta ovim tragičnim događajem. Barem ovako tjelesno, ali vjerujem da će ona biti nastavljena i do kraja mog života - rekao je Leko, te nastavio...

- Tješi me što je za sedam dana 12 godina otkada nema ni Ivana Turine, još jednog mog velikog prijatelja, ali i dalje imamo osjećaj kao da je on svaki dan tu. Isto ću osjećati i u vezi Nikole, zato mi ovi trenuci padaju malo lakše. imali smo puno zajedničkih tema, zbog toga je bio i kum mom djetetu. A to kumstvo se ne može nikad raskinuti. Bila nam je želja da zajedno jednog dana zaigramo u Dinamu, to se dogodilo 2011. godine, na to sam jako ponosan. Bili smo dio generacije koja je osvajala trofeje, igrala Ligu prvaka. Drago što su tu s nama ljudi iz Vojnića, Tigra iz Sv. Nedjelje, i Pušće. Pokazao je kakva je veličina radeći s djecom, prenosio ono što je volio. Još jednom izražavam sućut njegovoj obitelji i kćeri koja danas nije s nama, rekla je da ide u tatin stan ide hraniti ribice. Svi smo tu da je čuvamo.