Lokomotiva - davno silovana sestrica. Varaždin - gledaj kako ne igraju najbolji igrači. Nakon Pule - Moggi je bio mala beba. Poslije Osijeka u Maksimiru - tako to izgleda kada nemaju poguranac. Iza Šibenika pak - prijateljski susret i sramota.
Sve ovo samo je kratki presjek zaključaka s društvenih mreža nakon posljednjih pet-šest Dinamovih utakmica u SHNL-u. I sve bi to ostalo u varijanti navijačkog prepucavanja da se u cijelu priču nisu prvo uvukli službeni dužnosnici pojedinih klubova, a zatim se sve prelilo i na medijski okvir. Pa se, eto, može pročitati kako je utakmica Šibenika i Dinama bila prijateljskog karaktera, a da slučajno stvar ne pokvari "onaj koji ionako ljubi žezlo", dakle sudac Lovrić, pobrinuo se domaćin, koji niti jednom nije zapucao prema plavim vratima. A poslije svega šibenska su djeca otrčala na teren slikati se s dinamovcima.
Eto đavla. Jer, da se igralo s Hajdukom, nema teorije da bi se neki mali šibenski "funcut" poželio slikat s Livajom ili Rakitićem... Uglavnom, "agregat" se probudio. Uz suce, ujedno, radi i s drugim klubovima, filijalama. A mreža tog mordor-inferna seže sve do - Međugorja. "Zdravko, ljubavi, treba nam štošta..." A uza sve to, Dinamo je do petka zaostajao za Hajdukom sedam bodova. Čovjek bi pomislio da je Dinamo silno nesposoban. Jer, raditi sve ovo nabrojano, a nemati već sedam bodova fore i onda gurati klince kako bi ih što prije doveo do izloga "repke", pa onda prodao za puste milijune... nešto tu ne štima. Opako.
Nije pritom sporno što je prije mjesec dana taj "dalmatinski juda" na Poljudu napravio točno tri prekršaja?
A sad ironiju na stranu, jer ionako napeti ekspres-lonac HNL-a sve je puniji i prijeti eksplozijom. A tek je početak studenog.
Povijest je neumoljiva. I bez kontraargumenata daje za pravo činjenici kako je Mamićev Dinamo vrlo predano radio i na odnosu sa sucima, preko kojih je ujedno ostvario naum kreiranja moći u svrhu jedne obitelji. A time i serijsko osvajanje titula nauštrb drugih. Prljavo, sadistički, beskrupulozno. To je fakt. I oko njega više nema potrebe razglabati.
No, pričati da Dinamo danas šuruje sa sucima prilično je hrabra teza. Prvo, Dinamo u vrhu HNS-a već dulje vrijeme nema svog čovjeka. Drugo, dolaskom na vlast nove ekipe, treba uopće detektirati tko bi "ušao" u suce? I kako? Možda Zajec? Potpredsjednik Skender? Prvi čovjek Uprave Manenica? Ili Nauković s gajbom hladnog Zlatnog medvjeda? Ne, dakle, jučer, za vrijeme stolovanja odbjeglih krimosa, već danas ući i povjerovati u priču da "mordor" ne spava i da Dinamo i dalje "radi" ili sa sucima ili sa Savezom, ili s klubovima, teorija je zavjere u koju bi teško povjerovali i najveći zagovornici takvih priča.
A ako smo kod Šibenika, nije pritom sporno što je prije mjesec dana taj "dalmatinski juda" na Poljudu napravio točno tri prekršaja. Da parafraziramo izvještaje od petka; da su igrači u goste Hajduku došli po selfie s Livajom, po inerciji bi guranjem napravili više faulova... A ovako su se vratili u Šibenik s, gle čuda, četiri komada u mreži. I s Carevićem-hajdukovcem oko kojeg se stvarao narativ po kojem će baš on jednog dana postati poljudski "allenatore".
Hrvatski suci, napisali smo i izgovorili više puta, previše su okaljani prošlošću, neki jednostavno nisu talentirani ili dovoljno kvalitetni
Poanta ovog teksta zapravo je jasna: i prošle sezone vladale su ovakve i slične konstrukcije. S koje god strane. Jer, i u Zagrebu će reći da HNS gura Hajduk. Pa će se pobuniti Mišković, javiti Markulin, a zagalamio bi i Sakalj, valjda, samo da je češće ovdje. A stvar je stala onoga časa kada je HNS odlučio za ključne utakmice delegirati strane suce. Koji su to, s manjim greškama, odradili dovoljno dobro da histerija stane. Prema općem sudu, Dinamu, eto, lani naslov nisu donijeli suci. Niti su Hajduku ili Rijeci isti oteli. I to je to. Početak i kraj.
Hrvatski suci, napisali smo i izgovorili više puta, previše su okaljani prošlošću, neki jednostavno nisu talentirani ili dovoljno kvalitetni, a oni dobri mladi moraju se probijati skidajući sa sebe i to blato prošlosti. Nemoguće je pritom izbrisati činjenicu da se greške događaju. Da ih rade serijski, rade. Da ih rade s namjerom, e to je teza koju, konačno, netko treba smisleno i s argumentima obrazložiti. Pogotovo u kontekstu činjenice da se bliži ujedno i klimaks jesenjeg dijela, poljudski derbi Hajduka i Dinama.
A pritom upiremo prst upravo u Marijana Kustića i našeg novog povjerenika za suđenje, Francuza Bertranda Layeca, koji ne izlazi u javnost, iako bi to bilo jedino logično nakon ovakvih uvodnih desetak kola. Da objasni što je zatekao, gdje su greške, kako se ispravljaju i mogu li se ispraviti, kako vidi VAR odluke, zašto se neke briše pa vraća na liste te, konačno, zašto je i kada odlučeno da nema delegiranja stranih sudaca. Pogotovo jer je Kustić na kraju prošle sezone, pri potrazi na novim povjerenikom suđenja, jasno istaknuo: "Svjesni smo da se to pokazalo jako dobrim..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....