Kvalifikacijski dvoboj za Ligu prvaka između Dinama i grčkog AEK gotovo je posve izopćen iz nogometnog konteksta. Većini medija u prvom su planu uvjeti življenja u grčkim kazamatima i sudski proces protiv Bad Blue Boysa. Utakmica, kao uzgredna pojava, spominje se u post scriptumu. I TV-programu...

Zbog svega navedenog, pomalo čudno zvuči pitanje koje se smatra uobičajenim uoči svake utakmice: kako bi Dinamova momčad trebala izgledati u utorak navečer? Ovo atipično, nenogometno ozračje jedan bi trener jamačno iskoristio za vlastiti performans. S mirisom skupocjenog francuskog parfema, ušao bi u maksimirsku svlačionicu, krvavog pogleda postrojio sve igrače, a onda teatralno skinuo sat s ruke, bacio ga u zid i počeo divljački skakati po njemu...

- Ovako želim da ih zgazite - prosiktao bi naposljetku.

"Gle budalu, razbil je zlatni Rolex" - ostalo bi neizrečeno, u glavama igrača.

Da, samo je Ćiro Blažević na spomenuti način "galvanizirao" igrače. Izvjesno je da bi njegova trenerska doktrina i danas natjerala Dinamovu momčad na grčke "barikade". Vjerojatno bi visokim presingom u prvih pola sata pokušao iznenaditi i uništiti protivnika. Upravo je na opisani način izborio krucijalnu pobjedu protiv izravnog suparnika, beogradske Crvene zvezde, u veljači legendarne 1982. Na Dinamov "blitzkrieg" moćni suparnik nije imao odgovora: semafor je već u 33. minuti zrcalio 3-0 (Cerin, pa dva gola Kranjčara).

Minsko polje

S aspekta psihologije, Ćirina bi taktika zacijelo bila utemeljena i ovog utorka. AEK je trenutačno momčad za koju niti vlastiti trener ne zna u kakvom je stanju i kako će reagirati. Ako se igrači grčkog prvaka za gostovanje u Zagrebu pripremaju čitajući tamošnje medije, onda možda misle kako je maksimirski travnjak pretvoren u minsko polje te kako će svaki nogometaš Dinama jamačno istrčati s nožem u zubima. Ako vjeruju tim i takvim indoktrinacijama, vjerojatno će u Zagreb ponijeti pelene...

No, hoće li Dinamova momčad protiv AEK doista izgledati kao čopor pit bulova, netom puštenih s lanca? Sasvim sigurno - neće. Igor Bišćan čovjek je drugačijeg životnog stila i načina promišljanja. Konačno, aktualni trener Dinama nema niti mogućnosti, a niti resurse, kojima bi barem početnih pola sata potisnuo gostujuću momčad - "u mišju rupu". Naprosto, nema igrača, poput Džeme Mustedanagića i Pere Bručića, koji međusobno nisu razgovarali, ali su imali kilometražu po utakmici na razini Marcela Brozovića, odnosno svjetskog rekorda.

Štoviše, postoji ozbiljna opasnost da demonstraciju visokog presinga izvedu gosti. Može se pretpostaviti da su "modri" u proteklih desetak dana, koliko su živjeli bez utakmica, uvježbavali kako će loptu iz svoje trećine terena bez poteškoća prebaciti na teritorij bliže suparničkim vratima.

Izvjesnu komparativnu prednost momčad hrvatskog prvaka trebala bi imati u činjenici da je ranije zakoračila u sezonu. Pa, i u spoznaji da već nekoliko sezona igra u istom, na europskoj razini, etabliranom sastavu.

A glede taktike, ma koliko bila bitna u svakom nogometnom sučeljavanju, dojam je kako ovaj put neće biti odlučujuća u srazu Dinama i AEK.

Tragična uvertira

Nijedan sudionik maksimirskog, a potom, za četiri dana i atenskog dvoboja, ne može apstrahirati tragičnu uvertiru sportskom nadmetanju. Sasvim je izvjesno da će obje momčadi biti sputane prekomjernom dozom nervoze. Objediniti razmišljanja skupine ljudi u determiniranom ozračju i fokusirati ih isključivo na nogomet, bio bi nemali izazov i Sigmundu Freudu. Razvidno je stoga da će trener koji misli svojih igrača konkretnije usmjeri na prezentaciju i zbivanja na terenu, imati nakon utakmice i više razloga za zadovoljstvo.