Dinamova sezona na kraju bi trebala ispasti najslađa torta, a na njenom vrhu kao šećerna dekoracija umjesto neke figurice, kućice, srčeka, mladenaca ili buketića trebao bi stajati Ante Čačić. Čovjek koji je u posljednji trenutak pozvan da u “fušu” popravi ono što su uprskali “majstori” prije njega.
Čudna i prošarana raznim turbulentnim događajima bila je ova sezona Modrih. Definitivno jedna od onih o kojima će se pričati i pisati još dugo vremena. Praktički na njenom startu, ostali su Modri bez tri ključna igrača, Gvardiol, Majer i Jakić otišli su na zapad, a na pozdrav je mahnuo i ne možda ključni, ali vrlo bitan igrač Mario Gavranović. Prva utakmica sezone? Jao i pomagaj!
Skupa cijena
U prvom kolu HNL-a Modre je usred Maksimira pobijedio Slaven Belupo, a u trećem kolu i Rijeka je u plavom domu odigrala neodlučeno. Bio je to start iz noćne more, nisu se više mogle prodavati priče kao nekad da ćemo gledati “nikad jači Dinamo”.
Na klupi je bio Damir Krznar, dobri čovjek iz “kućne radinosti”, koji je nakon toga uspio osoviti momčad. Ali, njegova nesigurnost u izboru igrača i taktike i kasnije ispadanje iz Kupa od Rijeke na Maksimiru koštale su ga klupe.
Trener je postao još jedan iz istog stana, samo iz druge sobe, Željko Kopić. Međutim, niti on nije pobrao med, trenersku poziciju uništio mu je poraz od Hajduka na Poljudu, strah onih koji odlučuju u Maksimiru da se neće obraniti titula, pa je eto iz penzije, od igre s unucima, otrgnut Ante Čačić.
Dinamo je ove sezone “magistrirao i doktorirao” na pogrešnim izborima trenera, što je svakako veliki krimen uprave, bez obzira je li ili nije dobila instrukcije iz susjedne države.
Tri trenera u jednoj sezoni? Razne ideje, taktike, promjene sustava igre? Stalne šok-terapije, traženje nove mudrosti trenera koji na koncu nisu ispali mudri? Pa, nije to bilo lako izdržati, Dinamovim navijačima je tijekom sezone bio pun kufer prosječnosti i čestog gledanja muke u HNL-u.
Usput su se debelo ojačali Hajduk i Osijek, Rijeka je do pred kraj stalno prijetila, što je još više pojačalo dojam o jednoj nevjerojatno uzbudljivoj i neizvjesnoj sezoni za Modre u hrvatskim okvirima. Mnogi su bili skloni povjerovati da je Dinamo postao upitan na domaćoj sceni.
Brojni izazovi
Ali, eto, i takav Dinamo, uz ogromnu potporu svojih navijača, koji su ove sezone zaista bili “dvanaesti igrač”, dočekao je ovaj vikend pun izazova s privilegijem da sam odlučuje o svojoj sudbini, bez obzira na rezultate ostalih, u ovom slučaju Hajduka. To je snaga maksimirskog kluba, uz sve pogreške koje su učinjene. Dinamo je Guliver i kad izgleda kao Liliputanac.
Kad se još nadoda da je opet uhvatio europsko proljeće, da je na oproštaju od Europe uspio pobijediti i jednu Sevillu, onda će ova sezona vjerojatno biti označena kao jedna od najslađih, otkako je HNL-a - svakako. Što ne znači da Damir Krznar i Željko Kopić moraju biti tepih pod koji će se gurnuti svi problemi i pogreške koje su se događale...
Otvorena pitanja
Hoće li na kraju Ante Čačić ostati trener ili će se tražiti “kruha preko pogače”? Ili će dovesti nekakvog trenera izvana, čudotvornog “Davida Copperfielda”? Hoće li se i dalje bacati milijuni na igrače koji neće igrati ili će imati malu minutažu? Hoćemo li i dalje slušati priču kako će konačno početi nešto događati oko maksimirskog stadiona? No, dobro, to su već pitanja za iduću sezonu.