Je li Dinamo protiv Monaca osvojio bod ili je izgubio dva? Mnogi su svjedoci maksimirskog događaja skloniji povjerovati u potonju konstataciju. A sa zagubljenim bodovima (čiji je financijski ekvivalent 1,4 milijuna eura) u hrvatskim se medijima razvila i polemika na temu tko je kriv(ac) za propušteni dobitak.

Igrač čije se ime najčešće spominje kao odgovor na postavljeno pitanje francuski je stoper Maxime Bernauer. Njegova zakašnjela reakcija u 88. minuti susreta prouzročila je kazneni udarac za gostujuću momčad i poravnanje rezultata (2:2). No iznalaženje pojedinačne krivnje u ovakvoj utakmici čini se deplasiranim. Nisu li nes(p)retna intervencija Nevistića kod prvog pogotka Monaca ili Petkovićev promašaj (lopte) tri metra od protivničkih vrata jednako problematične sekvence koje su dovele do razočaravajućeg ishoda po domaću momčad?

Neprijeporno, u igri svakog pojedinca u sastavu "modrih" naći ćemo (više ili manje) individualnih pogrešaka, ali u konačnoj ocjeni možemo zaključiti: Dinamova je momčad protiv Monaca odigrala respektabilnu utakmicu, dostojnu Lige prvaka! Dakako, kvalitetu izvedbe uvjetovao je i iscrpljujući, vodom natopljeni teren. Ali možda su otežane okolnosti za igru zapravo išle na ruku Dinamovoj momčadi, koja je kvalitetom ipak inferiornija od sastava iz monegaške kneževine.

Teške teme

Medijsko prozivanje Bernauera iznova je otvorilo i latentnu temu: koliko su kvalitetni Dinamovi stoperi? Poučeni nekim neugodnim iskustvima iz recentne prošlosti, u Maksimiru su se za aktualnu sezonu opskrbili dostatnim brojem igrača na stoperskim pozicijama. U konkurenciji su Kévin Théophile-Catherine, Samy Mmaee, Dino Perić, Maxime Bernauer, Raul Torrente i Mauro Perković. Stopera "iz usluge" može odigrati i Stefan Ristovski. Nadalje, Dinamo u pričuvi za budućnost ima nekoliko iznimnih talenata: Moreno Živković (na posudbi u Lokomotivi) te tandem iz juniorskog pogona koji također igra u Ligi prvaka - Marko Zebić i Leon Jakirović.

Maxime Bernauer

ANTE CIZMIC Cropix

Za utakmicu s Monacom i formaciju 3-5-2, koju će trener Nenad Bjelica vjerojatno (kao i u prošlom mandatu) prakticirati u europskim utakmicama, "modrom" su stožeru bila na raspolaganju svega trojica središnjih braniča: Bernauer - Théophile - Torrente. Perić i Perković zbog težih su ozljeda dulje vrijeme u rashodu, a Mmaee je otpao zbog lakše sanacije mišićnog tkiva. Da je Marokanac bio na dispoziciji, vjerojatno bi postojala dvojba: Bernauer ili Torrente? Nakon utakmice jedan se titulira kao "tragičar", drugi kao "junak"...

Najsnažniji dojam ostavio je Portugalac Tonel. On je na Maksimir iz Sportinga došao kao 30-godišnjak, bez odštete

No ako se sjećanjem vratimo u prošlu sezonu i 11 proljetnih pobjeda u nizu, koje su okrenule tijek događanja i Dinamu osigurale željenu titulu, dolazimo do zanimljivog detalja: Max Bernauer nastupio je u osam utakmica, i to onih ključnih - protiv Hajduka na Poljudu (1-0), protiv Rijeke na Maksimiru (1-0) i Rujevici (2-1), Osijeka (1-0)... Neki će maksimirski kroničari bez krzmanja zaključiti: bez Théophilea i Bernauera Dinamo prošle sezone ne bi postao prvak HNL-a!

Ako pak Dinamove stopere gledamo dioptrijom Lige prvaka, onda jednako tako možemo ustvrditi: nijedan od njih (šestorice) nema kvalitetu za najvišu razinu! Sve su to igrači s (više ili manje) uočljivim limitima. Također se moramo zapitati: je li Max Bernauer doveden u Dinamo kao zamjena za Josipa Šutala ili kao igrač kojega će stožer (po potrebi) koristiti u rotaciji? Jer, da si ne lažemo, nije Marko Marić klubovima Ligue 1 oteo Bernauera. Naprosto, nijedan francuski prvoligaš u stoperu Parisa nije vidio potencijal za svoju momčad. Uostalom, bilo bi iluzorno očekivati da će igrač za 1,2 milijuna eura kvalitetom nadomjestiti onoga od 20,5 (Šutalo).

Bernauer, a od ove sezone i Mmaee, odnosno Torrente, nastavljaju Dinamovu tradiciju dovođenja stranih stopera tržišne vrijednosti između jednog i tri milijuna eura). Prije njih u Maksimiru su stanovali Rasmus Lauritsen, Emir Dilaver, Amir Rrahmani, Leonardo Sigali, Jeremy Taravel, Lee Ady, Tonel... Za većinu pobrojanih Dinamo je (bio) najveći klub u karijeri i u Maksimiru su dosegli najveću tržišnu vrijednost. Međutim, Dinamo na stranim stoperima nikada nije ostvario neki ozbiljniji transfer.

Pogled u povijest

Najsnažniji dojam od spomenutih ostavio je Portugalac Tonel. On je na Maksimir iz Sportinga došao kao 30-godišnjak, bez odštete. Nakon tri godine, po završetku ugovora, vratio se u Portugal (Beira Mar). Dinamo je najviše zaradio prodajom Rrahmanija u Veronu - 3,52 milijuna eura (Splitu ga je platio 1,6 milijuna). No samo godinu kasnije ugovor reprezentativca Kosova otkupio je Napoli, za 14,2 milijuna.

Tonel

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Dinamova najveća stoperska investicija bio je Danac Rasmus Lauritsen. On je stigao iz švedskog Norrköpinga u transferu vrijednom 1,85 milijuna eura. Nakon jedne sezone u Maksimiru je na Transfermarktu dosegao vrijednost od 6,5 milijuna. Naposljetku je u siječnju 2023. otišao u danski Brøndby za 2,5 milijuna eura.

Zaključak se nameće: svi Dinamovi strani stoperi predstavljaju pojačanja na razini HNL-a, ali za Ligu prvaka maksimirski klub mora "uzgojiti nešto na vlastitom humusu". Igrača poput Josipa Šutala i(li) Joška Gvardiola!