Hrvatski nogomet imao je i ima niz velikih nogometaša, ali uz sve igračke vještine i dosege, posebno su na cijeni oni koji su bili ili jesu i neupitni lideri. Jedan od takvih svakako je Goran Jurić Goca. Igrao je junak ove priče za dva člana jugoslavenske "velike četvorke", Crvenu zvezdu i Dinamo, imao uspješan boravak u Španjolskoj (Celta), nosio još dresove Veleža, Hrvatskog dragovoljca, Zagreba, stigao i do Yokohame. Osim toga, nastupao je i za dvije reprezentacije, jugoslavensku i hrvatsku.
Pođemo li, međutim, redom, prvo ćemo do Mostara, u kojemu je Jurić rođen 5. veljače 1963. Počeo je trenirati s 10-11 godina, a prije 20. rođendana debitirao u službenoj utakmici za Velež.
- Bilo je to 1982., trener je bio Muhamed Mujić, našao sam se u momčadi s Bajevićem, Marićem, Vladićem - započeo je Goca.
- Igrao sam za Velež pet godina, a kruna je stigla 1986. osvajanjem Kupa Jugoslavije, u finalu smo svladali Dinamo 3:1. Trener je bio Dušan Bajević, a ja se počeo navikavati na trofeje. U Veležu sam igrao lijevog bočnog, iako sam dešnjak. Ali, ni lijeva noga nije mi za baciti.
Čarolija Veleža bila je zamamna, ostali su nezaboravni Jurićevi tadašnji suigrači Tuce, Kajtaz, Predrag Jurić, Skočajić..., ali 1987. došlo je vrijeme za selidbu. Prešao je u Crvenu zvezdu, na beogradsku Marakanu stigao je kad i Robert Prosinečki...
- Zvezda je zvala, a Velež nije prihvatio moje uvjete za ostanak. Toga ljeta, osim Robija i mene, u Zvezdu su stigli Binić i Šabanadžović, već su tamo bili Piksi Stojković i Mrkela, a kasnije su stizale klase poput Savićevića, Pančeva. Kao trener dočekao me Velibor Vasović. Prvu utakmicu igrao sam u Nišu, gdje smo izgubili. Potom sam 6-7 kola bio na klupi, a onda se vratio protiv Vojvodine i do kraja igranja u Beogradu bio u prvom sastavu.
Zvezda je postupno gradila veliku momčad, osvajala prvenstva, Kup. Treneri su Juriću još bili Branko Stanković, Dragoslav Šekularac, a zatim je stigao Ljupko Petrović, nekadašnji izvrsni Osijekov napadač.
- Da, došla je i ta sezona 1990/91 kad je osvojen naslov europskog prvaka. Ja sam bio dio momčadi u jesen, međutim, politička situacija bila je sve teža i kompliciranija. Odrađivali smo zimske pripreme u Poreču kad mi je stigla ponuda Celte. Želio sam ići, ali Izvršni odbor kluba rekao je da nema odlazaka. Tada sam se obratio Draganu Džajiću, koji mi je omogućio odlazak. Tako nisam u Zvezdi ostao do dana kada je osvojen Kup prvaka, ali bio sam dio te priče.
Uslijedile su godine u Španjolskoj...
- U Celti mi je bilo odlično. Ušli smo u 1. ligu, igrao sam protiv Reala, Barcelone, Atletica.
Nakon Celte, evo Goce napokon i u Hrvatskoj...
- Najprije sam obilazio zagrebačke diskoteke i kafiće, a tada me pozvao Stjepan Spajić u Hrvatski dragovoljac. Bilo je odlično surađivati s njim i Ivicom Perkovićem. U momčadi veličine poput Bake Sliškovića, Juke Jurića, Tarzana Cvjetkovića. Plasirali smo se u 1. ligu, a ja prešao u NK Zagreb.
Nije se Goca dugo zadržao u Kranjčevićevoj jer je stigao poziv iz Maksimira. U 34. godini prešao je u Dinamo (tadašnju Croatiju) i ušao u još jedno dojmljivo razdoblje.
- Da odmah kažem, ponosan sam što sam igrao za Dinamo, ali zar nije lijepo igrati i za klub koji se zove Croatia? Hvala Bogu što imamo Hrvatsku!
Brzo smo se nakon ove digresije vratili na teren, koji je Jurića opet spojio sa starim znancem - Prosinečkim.
- Robi se 1997. vratio iz Španjolske i donio vrhunsku klasu. Imali smo jaku momčad, nizale su se velike pobjede, a meni je u najsnažnijem sjećanju ostao trijumf 5:0 protiv Partizana...
Jurić je u Croatiji, kao libero, imao važan udio u osvajanju četiri hrvatska prvenstva, dva Kupa... Došla je tako i 2000. godina, kada je vraćeno ime Dinamo, a Goca se zaputio u - japansku Yokohamu Marinos.
- Otišao sam ponajviše zbog poziva mog bivšeg trenera Ardilesa, ali nisam se dugo zadržao. Borili smo se za naslov prvaka, završili kao drugi i vratio sam se u Hrvatsku, gdje sam još neko vrijeme igrao za Zagreb...
Tako je okončana igračka karijera neupitne vrijednosti. Goca Jurić bio je važan protagonist velikih događaja, uspjeha, uvijek tamo gdje se stvaralo i osvajalo nešto veliko. I sve to uz davno dijagnosticiranu šećernu bolest.
- Dijabetes je cijelo vrijeme pod kontrolom. Možda je glupo pričati, ali da ga nisam imao, napravio bih i dvostruko veću karijeru.
Danas živi na relaciji Mostar - Zagreb. U mirovini je koju mu krasnom čine unuci Magdalena i Josip...
- Čuvam unuke, igram se s njima i uživam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....