Dok se nestrpljivo iščekuje osnivanje radne skupine za izradu novog Dinamova Statuta, odnosno otkrivanje onih koji će biti važni u djelovanju plave budućnosti, dolje u svlačionici Ante Čačić priprema momčad za odgođeni sudar 12. kola, protiv Istre 1961 na Drosini već u srijedu u 17 sati.
Bodovno, sve je i dalje pod kontrolom, modro društvo kontrolira situaciju, no šibenski poraz utvrdio je razmišljanja kako osim derbija, Dinamo ovo proljeće ne leti, izgubljeno je već devet bodova, no i više od toga, ne zna se točno na koji način Dinamov trener namjerava provjeriti snage i otvoriti vrata prve momčadi onim najtalentiranijima.
Zašto igra Theophile?
Na Šubićevcu, čini se, nije imao te namjere; nakon pada u dva gola zaostatka, napravio je neke nelogične poteze, poput uvođenja stopera Gurlice na zadnjeg veznog, i guranja Ljubičića na mjesto lijevog stopera u formaciji s tri igrača u zadnjoj liniji, čime su bez prilike ostali Gabrijel Rukavina i Mauro Perković, a ni Gurlica na drugoj poziciji nije dobio više od 15-ak minuta.
Još prije dvoboja s Hajdukom, kalkuliralo se da će Čačić pobjedom praktički osigurati prvenstvo, a poslije prodajom Ademija, koji krajem ovog tjedna odlazi u Kinu, ujedno otvoriti priliku za klince. Iako, to klinci uzmite s dozom opreza. Jer, Baturina je s 20 godina čekao sve do ovoga proljeća, a Rukavina i Gurlica imaju već 19. Nisu, dakako, veterani, no u toj dobi pune su "lige petice" njihovih etabliranih vršnjaka, a kamoli ne bi trebale biti razvojne lige poput naše.
OK, možda Čačić ima plan i saznanja o tim dečkima za koja ne znamo pa stoga ne brza s uvođenjem mladosti, međutim, polako stiže vrijeme za odgovore, pogotovo u kontekstu slaganja momčadi za sljedeću sezonu, u času kad se kalkulira da bi tijekom ljeta, nakon Ademija i Oršića, klub mogli napustiti i Ivanušec, Livaković, možda Petković, Drmić... Baš zbog toga čudi da ispred Gurlice, primjerice, priliku dobiva Theophile, koji sigurno napušta Maksimir.
A možda se čeka i razgovor s Darijem Šimićem, kako bi Čačić s novim članom Uprave složio klupsku strategiju za sljedeće razdoblje. Ono što je sigurno jest da Šimić voli mlade igrače i da će sigurno inzistirati na njihovu uključivanju u prvu momčad i hvatanju konkretnijih seniorskih minuta. U tom trenutačnom ponoru između sadašnjosti i bliske budućnosti, ali i pričama oko novog trenera, pa i ulaženju u "međuprostor" njihova djelovanja, Dinamo što prije mora naći rješenje, koje će biti "sveto pismo" minimalno do kraja ove sezone. U toj bibliji, pak, sigurno na jednom od zakonika, mora pisati: Dajte klincima šansu!
Martin Baturina osvijetlio je put, a u ovome času praktički nema dinamovca koji ne bi želio vidjeti na djelu malog Rukavinu o kojem se dugo sluša kao o velikom talentu spremnom za veliku scenu. Konačno, ni Rukavina neće biti strpljiv dovijeka. Procijeni li da neće dobivati previše prilika, na ljeto može zatražiti minimalno posudbu, kako bi se njegova karijera nastavila razvijati.
Najjači kadar u ligi
Govoreći o klincima, pritom, primarno govorimo o njemu, kao "next big thing" plavih dvora, a nakon njega, na djelu bismo voljeli vidjeti i Perkovića, koji je zimus stigao iz Istre s aureolom velikog talenta. Usto, mogao bi svoje znanje za početak pokazati i na poziciji lijevog beka, što mu je sekundarna pozicija, a onda bi u kontinuitetu i Ljubičić, uz Mišića, napokon mogao zaigrati na svom mjestu. Iako, ruku na srce, nakon serije pehova i činjenice da su ispred njega bili Mišić i Ademi, sve bolji kontinuitet, pa i performanse, pokazuje Marko Bulat. Koji, pritom, ima 21 godinu...
Pula definitivno nije mjesto za velike eksperimente, momčad Gonzala Garcije jedna je od zanimljivijih ove sezone, a eventualni drugi poraz u nizu, bez obzira na prednost, dodatno bi na manjak od devet proljetnih bodova stvorio pritisak na Antu Čačića i njegovu budućnost u klubu, koja se ionako, bez obzira na sve, mora jasno definirati na kraju sezone. No, nije ni Šubićevac s dva gola minusa mjesto za pokuse pa je Čačić u nastavku istrčao u formaciji s tri stopera, od kojih su dva bili Ristovski i Ljubičić...
Sve je, dakle, stvar vizije i odluke. A ako su vizija i budućnost srednjoročni i dugoročni ciljevi, ako usto Čačić raspolaže s najjačim kadrom u HNL-u, a raspolaže, onda je jedino logično ne bojati se, nego istrčati s dečkima koji jedva čekaju svoj prostor. Pa neka do kraja sezone pokažu zavređuju li ga. To je jedino pošteno.