Dan Svetog Valentina jedan je od novijih blagdana u katoličkom kalendaru. O svećeniku koji je živio u vrijeme poganskog Rima nema povijesnih podataka. Osim onog najvažnijeg: car Klaudije presudio mu je – odsijecanjem glave! Valentin je svecem postao tek 1969. a u Hrvatskoj se spomen na njega obilježava kao – Dan zaljubljenih.
Nije Valentinovo uvijek bilo sinonim za ljubav i sve što uz to ide. Američka povijest pamti da se 14. veljače 1929. znameniti Al Capone u brutalnom mafijaškom pokolju obračunao sa svojim protivnicima. No, napravio je neoprostivu grešku: ubojice je obukao u policijske uniforme! Državni mu odvjetnik nije uspio dokazati krivnju za mafijaški masakr, ali je završio u Alcatrazu – zbog utaje poreza.
A uz Valentinovo se veže i jedan nogometni događaj: u Maksimiru je 14. veljače 2000. klub kojega su svi zvali Dinamo i službeno postao – Dinamo! Naime, čelništvo kluba odlučilo je upravo na Dan svetog Valentina upriličiti Skupštinu s izvjesnim epilogom: Croatiju preimenovati u Dinamo!
Više nije bilo nikakvih formalnih zapreka da se maksimirskom klubu ne vrati "narodno ime". Tri mjeseca ranije preminuo je najveći (mnogi će zlurado kazati – i jedini) zagovornik Croatije, predsjednik Tuđman.
Nekoliko stotina Bad Blue Boysa podno zapadne tribine maksimirskog stadiona frenetično je popratilo pojavnost Velimira Zajeca i njegove riječi: Imamo Dinamo! Mnogi svjedoci vremena u Zekinom su očitovanju prepoznali upravo parafrazu Tuđmanove izjave: Imamo Hrvatsku! S vremenskim odmakom od 23 godine mnogi će ustvrditi kako se proglas – "imamo Dinamo", de facto nikada nije ostvario...
Povratak Dinamovog imena slavio se tada kao "pobjeda demokracije", ali i "detuđmanizacije Hrvatske", političkog procesa koja je tih mjeseci bio – u trendu. Istovremeno, revitalizacija Dinama značila je i završetak jednog iracionalnog sukoba nogometnih navijača i predsjednika države. Navijači su ponovno mogli unijeti na stadion transparent – "Dinamo svetinja". No, prestali su izvoditi svoju znamenitu budnicu:"Ima jedan čovjek čudan, ime mu je Franjo Tuđman, prije svakog spavanja mijenja ime Dinama". Prosvjedna je pjesma maksimirskih buntovnika, činjenicom da opet "imaju Dinamo", posve izgubila smisao.
U analima maksimirskog kluba ostalo je zapisano da su povijesnoj Skupštini nazočila 44 člana (od 50). Njih 43 glasovalo je za Dinamo! Odnosno, protiv Tuđmana! Onaj, jedini uljez, sam se razotkrio. Ćiro Blažević neizravno je priznao da nije zaokružio Dinamovo ime. On je svoju naklonost Dinamu, ali i privrženost pokojnom predsjedniku uobličio u sintagmu: Dinamo Croatia!
Svoje je "pismeno očitovanje" (u tajnom glasovanju) Ćiro obrazložio prigodnom izjavom:
- Navijači su dobili ono što su željeli. Raju ne možeš pobijediti. Za što sam ja glasovao? Kao da je to sada važno. Nemojte od mene opet raditi cirkus. Puno sam propatio zbog svakojakih medijskih akrobacija. Više puta sam pojasnio zašto sam bio za Croatiju. I zbog toga sam izgubio na vlastitoj popularnosti, ali ušao sam svjesno u taj rizik. Premda sam znao da je, u konačnici, to izgubljena bitka. Bilo je samo pitanje trenutka kada će se nakon Tuđmanove smrti maksimirskom klubu vratiti ime Dinamo – kazao je Ćiro.