Dinamov “čupavac” ili Dinamov “Cucurella”... Tako ponekad zovemo Roberta Ljubičića (23), momka koji je prošlog ljeta stigao u Dinamo i vrlo brzo postao ljubimac navijača. Osim po odličnim igrama posebno je poznat po svojoj dugoj kovrčavoj kosi koju za vrijeme treninga i utakmica obično veže u rep.
- Nekad mi smeta moja frizura., ha, ha, ha... Stavim na treningu ponekad kapu, ali jako sam se sprijateljio s mojom kosom. I mislim da mi dobro stoji. Mama mi je rekla da se ne smijem šišati, zato je i ostavljam ovakvu kakva jest - sa smiješkom nam je rekao Robert.
Sjeli smo jučer s Ljubičićem u Rovinju, pitali smo ga što misli o rečenici njegovog trenera Ante Čačića koji nam je u intervjuu kazao da je kod njega u Dinamu postao hrvatski reprezentativac.
- Gledao sam Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Kao i svi, ponosan sam na hrvatsku reprezentaciju. Bili smo brončani, opet smo uzeli medalju. Za svakog igrača koji se spominje kad je Hrvatska u pitanju, to je velika čast. Do mene je da dajem svoj maksimum, onda će sve doći na svoje - kazao nam je Ljubičić.
Pitamo ga kakvi su mu dojmovi nakon pola godine u Dinamovom dresu?
- Bolji nego što sam mogao zamišljati. Sve je bilo super, puno sam igrao, to mi je bilo najbitnije. Dinamo je igrao Ligu prvaka, prvi smo u HNL-u, zaista sam sretan što sam došao u ovaj klub.
Je li se prilagodio životu u Zagrebu?
- Odrastao sam blizu Beča, navikao sam na život u velikom gradu. Zato mi se nije bilo teško priviknuti na prekrasan grad Zagreb. Makar, najviše gledam naš trening centar u Maksimiru i svoj stan. Gdje provodim najviše slobodnog vremena? Ha, idem često do Kauflanda! Možda odem na Trg bana Jelačića i popijem neku kavu.
Inače, od dana kad je došao u plavi klub, najbolji prijatelj mu je Josip Drmić. Cimeri su, prvi put su to bili na ljetnim pripremama u Sloveniji, sad su to i u Rovinju.
- Kad sam došao u Dinamo, odmah sam se sprijateljio s Drmićem, jer i oni ja pričamo njemački jezik, a bili smo obojica novi igrači u klubu. Jako se dobro slažemo. Kad smo u sobi, on miksa neke pjesme, a ja plešem! Dobar smo tandem.
U plavi dom je stigao kao veznjak, ali u Dinamu je postao jedan od najboljih igrala na lijevom boku. Sjajno se prilagodio na tom mjestu na koje ga je postavio trener Ante Čačić. Kako mu se sviđa pozicija lijevog beka, je li postala čak prirodnija od one u vezi?
- Dobro se osjećam na obje pozicije. Trenutačno sam češće na lijevom beku, meni je najvažnije da mogu pomoći momčadi. Zadovoljan sam...
Zanimljivo, od dana kad je došao u plavu svlačionicu, osvojio je navijače, ali i medije. Uglavnom svi bili puni hvale za njegove prezentacije. Koliko mu to znači?
- Jako puno mi to znači. Meni je naravno najbitnije da uvijek dajem apsolutno sve od sebe. Kako bih nakon svakog treninga ili svake utakmice mogu dobro spavati. Jer kad znam da sam dao sve od sebe, zaista dobro spavam. Prekrasno jest da me Dinamovi navijači tako vole. Ali moram kazati da su me suigrači sjajno podržali, hvala Bogu i hvala njima.
Koliko mu je značilo iskustvo igranja u Ligi prvaka?
- Ima samo jedna himna koji mi je ljepša od himne Lige prvaka. To je hrvatska himna. Ali igranje za Dinamo u Ligi prvaka je definitivno najljepši događaj u mojoj dosadašnjoj karijeri. Malo mi je žao što nismo prezimili u Europi, barem u Europskoj ligi. Počeli smo sjajno, pobjedom protiv Chelseaja, tu smo pokazali da nas svi moraju respektirati. Mislim da smo u dvije utakmice protiv Salzburga mogli više izvući. No na kraju smo svima pokazali da možemo igrati protiv vrhunskih momčadi. To je međutim prošlo, sad se moramo maksimalno koncentrirati na prvenstvo i Kup.
Pa kakva su mu očekivanja od proljetnog dijela sezone? Koji su ciljevi momčad, koji su njegovi osobni?
- Sad na ovim pripremama do početka sezone moramo svi izvući svoj maksimum. To je najbitnije. Onda će sve biti u najboljem redu. Mi želimo naslov prvaka, želimo naravno uzeti i kup, sezonu okončati s duplom krunom. Onda ćemo biti zadovoljni i s velikim entuzijazmom krenuti u novu europsku sezonu - zaključio je Robert Ljubičić.