Ovih dana se kroz medije provlačila priča da je Dinamo poslao ponudu Rijeci za transfer Nediljka Labrovića. Idemo odmah u glavu, pa da zaključimo tu priču. U plavom klubu su nam kazali da nisu poslali nikakvu ponudu za jednog od najboljih hrvatskih vratara te da imaju maksimalno povjerenje u Ivana Nevistića i Danijela Zagorca kao vratara "broj 2".
To je ono što je glavno i što se neće promijeniti. Svima u klubu, od trenera Jakirovića do ostalih je jasno da nije lako Nevistiću odmah uletjeti u Livakovićeve rukavice, ta da mu treba određenog vremena da bude onakav kakav je bio kad je doveden za 3 milijuna eura. Drugim riječima, Nevistića treba malo istrpjeti. Trener Jakirović vjeruje da će Nevistić s vremenom biti sve bolji i bolji, te da će biti jaki adut između vratnica.
Međutim, isto tako je istina da se u plavom domu raspravljalo o tome da li treba angažirati Labrovića, treba li Rijeci poslati ponudu ili ne. Trener je želio jaku vratarsku kompoziciju, uz Nevistića imati još jednog kvalitetnog mlađeg vratara, uz iskusnog Zagorca. To su jednostavno standardi Dinama i ta želja Jakirovića koji je imao priliku raditi s Labrovićem bila je sasvim logična.
Nema narušenih odnosa
No nakon sastanka s Upravom kluba, odnosno s predsjednicom Vlatkom Peras i Darijom Šimićem, došlo se do zajedničkog zaključka da se ne kreće s ponudom prema Kvarneru, nego da ostane sve kako je sada. I da sve bude jasnije, nitko na tom sastanku nije kazao da bi Labrović u slučaju dolaska bio prvi vratar. Jednostavno, htjelo se da momčad na toj poziciji dugoročno zacementirati vratarsko pitanje nakon odlaska Dominika Livakovića.
Kad smo već kod Labrovića, iznimno kvalitetni vratar imao je ponuda iz Njemačke i Engleske, ali ti transferi se nisu ostvarili. Po onome što saznajemo, ima čak i izlaznu klauzulu od navodno 2,5 milijuna eura. Međutim, ta izlazna klauzula je usmena, nema je uglavljene u ugovoru.
Negdje se špekuliralo da ponuda za Labrovića prema Rijeci nije odaslana iz razloga zbog toga što su jako zahladili odnosi između zagrebačkog i riječkog kluba nakon što je modri klub angažirao trenera Nevere s Kvarnera Sergeja Jakirovića, te nakon što nije uspio dovesti Matiju Frigana. To s tim nema baš nikakve veze, nogomet je biznis, to se zna i nema tu nikakvih posebno narušenih odnosa.
Prodaja obiteljskog srebra
Točno je da Damir Mišković nije na posljednjem maksimirskom derbiju želio sjediti u maksimirskoj loži, nego je s Armadom bio na Jugu, no predviđamo da bi se na sljedećim ogledima Dinama i Rijeke stvari trebale promijeniti, ne radi se tu o konačnom "razvodu braka". Bilo je svađica i malo grubih riječi, ali na kraju će, kako to obično biva, opet svi sjesti za zajednički stol. Ako su to uspjeli Dinamo i Hajduk, onda vjerojatno neće biti problema niti s Rijekom.
Mišković se recimo u "slučaju Frigan" ponio jednostavno kao nogometni biznismen, prodao je svoje "obiteljsko srebro" najboljem kupcu, onome tko je pokucao na vrata i donosio sa sobom "torbu punu para". Tako bi vjerojatno bilo i s Labrovićem da se Dinamo odlučio poslati ponudu, naravno onu koji bi zadovoljila Rijeku.