München nas je dočekao hladan i kišovit, temperatura je bila tek 9 stupnjeva Celzija. Na ulicama bavarskog grada u modi su bile isključivo zimske jakne i kišobrani. Prometna gužva također je bila u punom naletu, ali tako je bilo i tijekom puta kroz Sloveniju i Austriju, tamo se na autoputevima radi “sve u šesnaest”, a to znači da su kolone ogromne, pa smo dugo putovali do Münchena. Modrima je bilo lakše, oni su zrakoplovom u 14 sati u ponedjeljak odletjeli sa zagrebačkog aerodroma nakon što su prijepodne odradili posljednji trening pred utakmicu s Bayernom jer to ste imali prilike već pročitati, nije se moglo trenirati na kultnoj Allianz Areni, teren nije dozvoljavao. A eto, mi se bunimo na naše terene u Hrvatskoj, niti na jednom od najljepših stadiona na globusu ne cvatu ruže, odnosno - trava.
Prije puta za Njemačku iz Dinama je stigla ne baš lijepa vijest. Predsjednik Velimir Zajec dobio je - koronu. Nije se osjećao dobro tijekom vikenda, u ponedjeljak ujutro otišao je na testiranje i, eto ti vraga, bio je pozitivan! Naravno, nije ni otputovao u München i to je zapravo bila jako loša vijest pred okršaj s moćnim bavarskim klubom. Nije dobro što Zajec nije u špilu karata kad se igra skupina Lige prvaka. Makar i kao predsjednik. Jer, Zajec je jedini čovjek koji je kao trener s Modrima u Ligi prvaka ostvario gostujuću pobjedu. Bila je to ona protiv Ajaxa u Amsterdamu, 25. studenoga 1998. godine, oni stariji još se sjećaju onog loba Josipa Šimić.
U gostima kao bosi po trnju
Nakon te jedine pobjede u skupinama Lige prvaka koju potpisuje Zajec, Modri su kao gosti u Ligi prvaka još samo tri puta odigrali neodlučeno, na Old Traffordu 0:0 s Manchester Unitedom, 2:2 s Marseilleom i 2:2 sa Šahtarom. Sve ostale utakmice s izgubili. Svih ostalih dvadeset. Gol-razlika Modrih na gostovanjima u LP? Možda bolje da i nismo napisali, ali moramo i taj užas predočiti - 10:60! Deset zabili, šezdeset primili. Dinamo je na gostujućim terenima u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu prolazio kao bos po trnju.
Može li Sergej Jakirović u Allianz Areni pokucati na vrata slave, napraviti čudesni rezultat protiv bavarskog nogometnog stroja? Ponoviti Zajecov Ajax ili Ardilesov Manchester United? Jasno da bi bilo jako neozbiljno tako nešto prognozirati, bilo kakva metafora na tu temu bila bi jeftina. Bayern u Bundesligi lomi sve pred sobom, na prvom je mjestu - tri utakmice, tri pobjede, posljednja čak 6:1 na gostovanju kod Holstein Kiela. Već na poluvremenu bilo je 4:0, hat-trick Harryja Kanea, sjajno poluvrijeme Jamala Musiale...
Malo smo gledali tu utakmicu i, onako, bilo je baš grdo za gledati. Kao da su igrali PlayStation. Odmah smo se zapitali:
“Zar bi se protiv ovih Dinamo trebao nečemu nadati?”
Novi trener Kompany, sjajan ulazak u sezonu, pobjednički mentalitet, vrijednost na Transfermarktu 945,6 milijuna eura prema Dinamovih 73,15 milijuna eura. Modri su u Allianz Areni potpuni autsajder i to svima treba biti jasno. Čak i da odigraju u okviru svojih mogućnosti savršenu utakmicu, čisti su “underdog”. Treba biti realan. Ukoliko bi se kojim čudom dogodilo da ostanu neporaženi, onda bi i Jakirović mogao u Dinamov europski Hall of Fame. Jasno jest da se Jakirovićeva momčad neće predati unaprijed, da neće izvjesiti bijelu zastavu, da svi igrači znaju na kakvoj pozornici igraju, da će ponuditi sve najbolje od sebe. U to smo definitivno sigurni. Možda se onda i nešto otvori, neka prilika, nešto što bi ostalo u pamćenju, nešto što dugo ne bismo zaboravili. Primarno, Dinamo mora Bayernu otežati život u Allianz Areni, ometati ga, smetati, bockati, škakljati... Bavarskom weisswurstu dodati što više gorkog senfa.
Iz euforije u depresiju
Kad smo već kod početnih Bayernovih utakmica ove sezone, gledali smo i onu protiv Freiburga u Allianz Areni. Branili su se gosti, imali 30 posto posjeda lopte i dobro im je išlo do pred kraj prvog poluvremena kad je Kane zabio iz jedanaesterca. Na kraju je završilo 2:0 za Bavarce, ali dosta dobro se nosio čvrsti Freiburg. Čast tim dečkima, ali mislimo da je Dinamo jači na lopti od Freiburga. Jakirovićeva momčad mora biti hrabra, pokazati da zna igrati pod pritiskom. Onda se možda, samo možda, može nečemu nadati.
Da na kraju ipak ne zaboravimo pred okršaj u Allianz Areni jer, kao što vidimo, bio je dovoljan poraz od Hajduka da se prema starom običaju euforija pretvori u depresiju. Što je pomalo bedasto, zar ne? Ljudi, Dinamo igra Ligu prvaka, već je to samo po sebi veliki doseg. Svi navijači i poklonici plave boje moći će do pred kraj siječnja iduće godine uživati gledajući svoj klub u “kraljevskoj klasi”. I, tko zna, moguće jest da će se veseliti i ponekoj pobjedi. Poput one Zajecove u Amsterdamu ili onog Ardilesovog boda u Kazalištu snova. Nije zabranjeno sanjati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....