Dinamo za budućnost, početak nove ere, oproštaj od krize… Gomilali su se medijski naslovi u predvečerje Uskrsa prošle godine, da bi, točno godinu dana kasnije, scenarij bio gotovo neprepoznatljiv. „Modri“ su 8. travnja 2023. režirali preokret protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj ulici, junaci su se zvali Luka (Ivanušec i Menalo), u svečanoj loži sjedio je Dario Šimić, a taktičke cake crtao je Igor Bišćan, kojemu je to bila premijera na klupi. Ipak, maštarije o „novoj eri“, po guštu i konsenzusu navijača, poprimile su tek konture četveromjesečne epizode. Kule su se srušile u vrućoj atenskoj noći, a u proteklih godinu dana maksimirske su odaje bile mjesto radnje intrigantnih preokreta.
Otprilike mjesec dana nakon početka nove epohe, s Velimirom Zajecom kao predvodnikom „plave renesanse“, prvo prolazno vrijeme zelene je boje. Kampanja #ImaloBiSmisla obišla je svijet, zagrebačka publika natjerala je klub na otvaranje dodatne tribine (sjever gore) na „manjoj“ ligaškoj utakmici protiv Istrijana, a momčad diše za vratom vodećoj Rijeci. Sergej Jakirović preživio je Prištinu, Plzeň, Solun, duple posrtaje protiv Lokomotive, ali ideje koje sa svojim stožerom skicira posljednjih dana, ono su što u Maksimiru svi žele, a očito, ništa protiv nemaju niti igrači, koji su objeručke prihvatili nove vidike struke.
Prvih 45 minuta u polufinalu Kupa na Poljudu lako će se etiketirati kao (po)najbolje od Dinama u tekućoj sezoni. Okidač je bilo odbacivanje nerijetko predvidljive i simetrične formacije (4-2-3-1), dok se novi sustav pretvorio u klopku za suparnika, priznao je to i Mislav Karoglan nakon dvoboja. Pogled izvan tradicionalnih okvira i hrabriji pristup, uz napadački, moderan nogomet - kakav je prezentiran protiv Puljana i u prvim dijelovima utakmica protiv Hajduka - Jakiroviću se vratio s tri pobjede, od kojih dvije u dvorištu najvećeg rivala. Nije to promaklo niti zapadnoj maksimirskoj tribini, iskrenoj i zahtjevnoj, koja je trenera nagradila pljeskom prije utakmice protiv Istre.
"Križanja" i konfuzija
Iako je Dinamo, prema grafičkim postavkama, na teren u zadnje dvije utakmice stupio s četiri braniča, napadi su se otvarali preko trojca u obrani, dok je Ronaël Pierre-Gabriel stajao duboko u suparničkoj polovici, s obzirom na to mu fizičke predispozicije dopuštaju takav luksuz. Iako je skupio tek sedam nastupa, Francuz se kristalizirao u nezamjenjivu kariku, a s obzirom na to da će morati izbivati zbog ozljede mišića, njegovo će odsustvo već biti osjetan gubitak za momčad.
Zapaženu rolu u novom sustavu ima i Petar Sučić, koji je rastegnuo svoje granice, pa se njegova uloga više ne svodi na destrukciju, nego je pokazao da može biti itekako koristan u fazi napada. U zadnja dva susreta, 20-godišnjak iz Bugojna smjestio se na desnu stranu napada, uz opipljiv učinak u obliku asistencije za Gabriela Vidovića protiv Istre, dok je protiv Hajduka servirao prilike Bruni Petkoviću i Sandru Kulenoviću u prvom dijelu, ali napadači nisu bili precizni.
U miješanju ofenzivnih karata, i Martin Baturina za sebe je našao još vidljivije mjesto pod suncem. Dinamova „desetka“ imala je, praktički, slobodu kretanja, bio je prisutan u svim napadačkim „trokutima“, stvarajući višak na strani gdje je i lopta. No, upravo su česte rotacije na pozicijama stvarale glavobolje Hajduku i Istri, kojima su „križanja“ bila nerješiva enigma. Tezu o konfuziji najbolje će ilustrirati prvi pogodak Dinama u nedjeljnoj utakmici, kada je Vidović, nominalno lijevo krilo, otključao gostujuću bravu nakon što je ostao zaboravljen na desnoj strani.
Ujedno, pristup s dva napadača, Franom Brodićem ili Sandrom Kulenovićem uz Brunu Petkovića, vraća se u obliku probuđenog napadačkog terceta. Upravo je taj trojac režirao zadnje tri Dinamove pobjede, a dva topnika, u isto vrijeme na terenu, vrše znatno veći pritisak na suparničke braniče.
Četiri mjesta za petoricu
Paralelno s viškovima u napadu, puno „lufta“ ostaje u zadnjoj liniji, a Istra je iskoristila tek jedan Dinamov poklon, nakon što je Josip Mišić traljavo reagirao u petercu. Domaćin je darovao goste s još par izglednih situacija, što bi momčadi veće kvalitete vjerojatno i strože kaznile. Međutim, posljedica je to i nestandardizirane posljednje linije, čestih promjena, uz pokojeg igrača na neprirodnoj poziciji, zbog čega je obrana „modrih“ protiv Puljana na trenutke pokazivala manjak uglazbljenosti i osjetniju ranjivost.
Iako na njega neće moći računati, Jakirović je u Pierreu-Gabrielu dobio iznimno stabilnu kariku, Maxime Bernauer je predvodio „francusku revoluciju“ u prvoj utakmici na Poljudu, Kevin Théophile i Stefan Ristovski članovi su „senata“, a Mauro Perković - iako s rijetkim izletima u napad - nema većih propusta u obrani. Međutim, i kad sva petorica budu „fit“ i odmorna za ključne dvoboje, primjerice one protiv Rijeke u prvenstvu i finalu Kupa, jedan će utakmicu počinjati s klupe.