Dinamov trener Sergej Jakirović odagnao je jednu dvoumicu vezanu uz udarnu postavu maksimirskoga kluba.
Odlučio je, naime, vratarsku poziciju podariti iskusnom 36-godišnjaku, Danijelu Zagorcu, procijenio je strateg Plavih da je trenutačno Zagorac u prednosti u odnosu na Ivana Nevistića.
Branio je Zagorac na posljednje tri prvenstvene utakmice (Lokomotiva 2:1, Varaždin 1:1, Rijeka 2:2), kao i u Konferencijskoj ligi protiv češke momčadi Viktorije u Plzenu (0:1), a u tom je razdoblju Nevistić bio između vratnica samo u kup-okršaju s Oriolikom u Oriovcu (8:0).
Na te je posljednje četiri utakmice Zagorac primio pet pogodaka, no ne može ga se kriviti ni za jedan. Štoviše, u tim je dvobojima s nekoliko sjajnih obrana spašavao Plave i sve je to samo dokaz ovosezonske poroznosti Dinamove obrane, ali i propusta u defenzivnoj igri cijele momčadi (posebno su kritične situacije prilikom prekida). U takvoj situaciji, jasno je to, vrataru je znatno teže, nerijetko mora “vaditi” pogreške suigrača i jednostavno nema pravo niti na jedan kiks.
Nevistić je, eto, nakon odlaska Livakovića dobio “jedinicu”, ali taj dres nije uspio zadržati. Sjetimo se, nakon utakmice protiv Istre 1961 (3:0), kad je na vratima bio Danijel Zagorac, trener Sergej Jakirović je istaknuo:
- Zašto sam promijenio vratara? Zagorac jako dobro trenira i odmorio sam Nevistića zbog mentalnog umora. Drago mi je da je Zagorac pokazao da se na njega može računati, ali Nevistić ostaje “broj jedan” - pojašnjavao je Jakirović prije 40-ak dana.
Međutim, nepunih mjesec dana kasnije, Dinamov je trener promijenio retoriku. Na utakmici s Lokomotivom branio je opet Zagorac, a nakon 2:1 jedva iščupane pobjede Jakirović je tu odluku ovako obrazložio:
- Želim imati dvojicu spremnih vratara...
Tri dana kasnije u Kupu je branio Nevistić, ali je već sljedeća prvenstvena utakmica, u Varaždinu, pokazala za koga se Jakirović opredijelio. Opet je, naime, između vratnica bio Zagorac, baš kao i na dvije sljedeće utakmice u Plzenu i u Rijeci. Posve je, dakle, jasno da je svoje povjerenje Jakirović na kraju dao iskusnom vrataru, koji je u Maksimiru od ljeta 2016. godine (prvu je polusezonu proveo na posudbi u Lokomotivi) i strpljivo je u tom razdoblju “čuvao leđa” Dominiku Livakoviću.
Gdjekad je i stao između vratnica, pa je u tih šest i pol godina prikupio ukupno 70 nastupa u modrome dresu, a desetak je puta bio i kapetan. I nikad nije zakazao, svi su treneri na njega uvijek mogli ozbiljno računati.
Pomirio se Zagorac sa spoznajom da će biti “vječni” drugi vratar sve dok je Livaković u Maksimiru, ali je istodobno dobro trenirao i pokušavao je kroz trening održavati potrebnu razinu forme. U tome je i uspijevao, a dodamo li da je omiljen lik u svlačionici, jasno je zašto mu je Dinamo prije dvije godine produžio ugovor do ljeta 2026. godine.
Zagorac je, dakle, prigrlio “jedinicu” i do kraja jeseni, nastavi li dobro braniti, ostat će između plavih vratnica. No, vidjet ćemo što će se dogoditi u zimskom prijelaznom roku, sve su glasnije glasine da će Dinamo od Lokomotive otkupiti nekad svoga juniorskog vratara Nikolu Čavlinu (750.000 eura), iako je i dalje “prvi pik” golman Rijeke, Nediljko Labrović, uspije li se dogovoriti odšteta koju bi Plavi bez previše problema mogli platiti.
Bjelodano je da su godine Zagorčev plus (iskustvo), ali i hendikep, jer sigurno nije Dinamova vratarska budućnost. Sadašnjost je zasad njegova...
